Ograničena sloboda

U povodu koncerta big banda Damira Dičića

Nedavno je, točnije u petak, 27. rujna, u maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu održan koncert big banda našeg istaknutog jazz-gitarista, skladatelja i aranžera Damira Dičića. Bio je to nastup, ostvarenje kojeg je pomutio jedan prijepor, te je njegovo održavanje u jednom trenutku bilo čak i upitno. Taj će koncert usprkos Dičićevim nedvojbenim organizacijskim i glazbenim naporima, zahvaljujući djelomično i već gotovo poslovično kod koncerata jazza polupraznoj dvorani, biti nažalost brzo zaboravljen. No to ipak neće biti barem zbog jednog brzopletog organizacijskog poteza, koji publika u dvorani srećom nije zapazila, a koji bi prema mišljenju nekih sudionika valjalo što prije zaboraviti. No bi li baš trebalo?

Ponesen višegodišnjim iskustvima u radu s big bandovima (Plesni orkestar, odnosno Big Band Hrvatske radiotelevizije, kojem će se u jednom trenutku zahvaliti na suradnji, B. P. Convention Big Band, i kao suradnik odgovarajućih ansambala austrijskog ORF-a), te kao autor brojnih aranžmana, Damir Dičić odlučio je formirati big band pod svojim imenom. To je svakako pravo njegove umjetničke slobode, budući da do sada samostalno nije bio na čelu takva korpusa. No kako u načelu nije baš jednostavno i lako formirati big band, napose sa skromnim potencijalom kvalitetnih glazbenika u nas, Dičić je posegnuo za snagama puhačkih linija Big Banda HRT-a. I tu možda i ne bi bilo nekih problema da se odlučio samo za nekoliko istaknutih solista, pa možda čak i pojedinih vođa sekcija. Neki članovi Big Banda GRT-a i inače djeluju u raznim malim sastavima izvan kuće, i u tome nije do sada bilo nekih radikalnijih prijepora. No kad se kao u slučaju o kojem je ovdje riječ, posegne za tri gotovo kompletne sekcije sa tek kojom popunom sa strane, što čini gotovo sedamdeset posto cjelokupnog big banda, onda se neke stvari logično mijenjaju, a u slučaju Dičićeva big banda bilo je učinjeno upravo to. Dičićev je potez s glazbenog stajališta posve razumljiv, posegnuo je za najboljim što trenutačno imamo, jer valja imati na umu da je Big Band HRT-a naš jedini profesionalni korpus tog tipa. Ima u nas i drugih big bandova, ali bi na eventualnu ponudu da u svoj big band uzme primjerice sekcije puhača Društvenog jazz-orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda ili Big Banda iz Čakovca, naš proslavljeni gitarist zacijelo samo odmahnuo rukom. No Dičiću je, nakon što je od strane Hrvatskog radija došlo do prigovora, od strane organizatora i financijaša tog projekta iz ciklusa Jazz u Lisinskom, a to su bili Koncertna dvorana Lisinski, HDS i Gradski ured za kulturu, prema riječima predstavnika Lisinskog bilo ponuđeno da svoj big bend sastavi od glazbenika nama najbližih susjednih zemalja, Mađarske, Austrije, Italije i Slovenije. To bi za njega, a i za one koji su mu to predložili, bio svakako prevelik, i u postojećim uvjetima potpuno neostvariv organizacijski zalogaj.

Osjećaj gorčine

Ovako, došlo je ponajprije do razumljive reakcije aktualnog šefa-dirigenta Big Banda Hrvatske radiotelevizije, a potom i do očitovanja pomoćnice ravnatelja HRTV-a za Radio. Interni je pravilnik kuće u tom smislu jasan i nedvosmislen, i ne odnosi se samo na glazbenike nego i na voditelje pa i novinare, citiram: »Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac«, citat završen. Iz tog proizlazi da je za koncert odgovorna osoba iz Lisinskog jednom pristojnom, na vrijeme poslanom molbom mogla izbjeći taj slučaj, što neke zainteresirane ne bi lišilo osjećaja gorčine. Ovako su prema navodima predstavnika Lisinskog, kojemu dakako nije odgovaralo otkazivanje koncerta, morali proraditi telefoni »na višim razinama«, koji je pak kao suradnik programa Hrvatskog radija morao znati ponešto o spomenutom pravilniku, štoviše zbog te suradnje nije ni nazočio koncertu.

Ovako je ponajprije bio zakinut Damir Dičić, glazbenik koji piše logične i slušljive svingerski intonirane aranžmane, a koji je samo s jednim pokusom u tom svakako jednokratnom jazz-projektu izvukao što se izvući moglo. Glazbenici su kao i pozvani gosti posao obavili najkorektnije što se moglo, ali se dekoncentracija dirigenta mogla zapaziti na propustima u vođenju koncerta.

Raspoloženje poslije svega jamačno nije bilo dobro ni u redovima glazbenika Big Banda HRT-a, jer neki od njegovih članova glasno izjavljuju da u svoje slobodno vrijeme mogu svirati i nastupati s kime god žele i da ih pritom nikakav interni pravilnik kuće ne obvezuje.

Zainteresirani su slušatelji mogli pratiti evoluciju najave, budući da je u programskoj knjižici Lisinskog stajalo: Big Band Damira Dičića na plakatu Damir Dičić Big Band (uključujući članove Big banda HRT-a), a u programu koncerta pisalo je Damir Dičić All Stars i članovi Big Banda Hrvatske radiotelevizije. Ti su članovi uz zahvalu označeni u programu zvjezdicama.

Vjerujem da će naš proslavljeni gitarist neprijepornih zasluga za naš jazz i višestruki dobitnik nagrade Status, ukoliko se ponovno odluči povesti big band pod svojim imenom, takvu projektu prići s više opreza, što se dakako odnosi i na organizatora, ali i na neke druge iz našeg ponekad ne baš ugodnog jazz-miljea.