Od pepeljare do nacionalne banke

Od pepeljare do nacionalne banke

Cijeli je život Jacobsen bio zadojen idejom Gesamtkunstwerka, konceptom sveobuhvatna oblikovanja arhitekture od globala do posljednjega detalja

U Danskoj se tijekom ove godine nizom manifestacija obilježava jubilej stogodišnjice rođenja Arnea Jacobsena (1902-1971), danskog arhitekta i dizajnera svjetskog glasa. Najopsežnija retrospektiva plodnog raznovrsja njegova stvaralaštva, znakovita naslova Arne Jacobsen — apsolutno moderan, postavljena je u Muzeju moderne umjetnosti Louisiana do 12. siječnja 2003. godine. Izložbom se prezentira Jacobsenov opus u svim njegovim aspektima — od arhitekture i dizajna mobilijara, preko fotografije i akvarela do oblikovanja tekstila i krajolika, što svjedoči o iznimnu rasponu kreativnosti tog totalnog dizajnera, koji je želio ostaviti biljeg na svakoj stvari. Slavan ponajprije kao autor klasika modernog dizajna, Jacobsen je posljednjih godina u žarištu interesa suvremenih arhitekata tehnološkom i minimalističkom estetikom svojih arhitektonskih ostvarenja. Kako bi istaknuli njegovu današnju relevantnost na globalnoj sceni, organizatori izložbe pozvaše svjetske zvijezde — tandeme Sejima+Nishizawa/SANAA iz Japana i Gigon/Guyer iz Švicarske te Dominiqua Perraulta iz Francuske, koji su instalacijama u sklopu izložbe interpretirali Jacobsenov pristup prenoseći njegove ideje u novo doba.

Cijeli je život Jacobsen bio zadojen idejom Gesamtkunstwerka, konceptom sveobuhvatna oblikovanja arhitekture od globala do posljednjega detalja. Ovakav pristup evidentan je već u prvoj većoj realizaciji, pobjedničkom radu na natječaju za Kuću budućnosti (1929), što je inaugurirala modernistički idiom na danskom tlu. Tridesetih Jacobsen gradi bijeli grad — stambene blokove Bellavista (1931-34) i kompleks restorana i teatra Bellevue (1935-37), koji u zajedništvu s oblikovanjem krajolika plaže i obližnjeg jahališta znače prvo koherentno oprostorenje sna o modernom životnom stilu. Kraj herojskoga funkcionalističkog razdoblja, u kojem Jacobsen razvija vokabular internacionalnog stila u kombinaciji s elementima lokalne tradicije nastupa dolaskom rata. Godine 1943. bježi pred nacistima sa suprugom i prijateljima u veslačkom čamcu u Švedsku. Nakon rata vraća se u Dansku i gradi u modernističkom idiomu, ali sa snažnim lokalnim obilježjima (žuta opeka, kosi jednostrešni krov) stambeni niz Sřholm I (1946-50) i antologijsko ostvarenje Munkegĺrd osnovne škole (1948-57), koja donosi važne tipološke inovacije (strukturalizam paviljonskih razreda orijentiranih na unutrašnja dvorišta ispresijecana pravocrtnim koridorima).

Nemirni temperament

U svojim je arhitektonskim ostvarenjima Jacobsen težio oblikovati sve, svaki detalj, sjedinjujući ih u koherentnu cjelinu, a totalitet njegova pristupa širio se i na druge žanrove. Nemirni temperament i iznimna energija tražili su stalno nove izražajne mogućnosti i područja kreacije, najčešće s iznimnim uspjehom. Oblikovao je plakate, ulaznice, tapete, svjetiljke, tvornice, vrtove, gradske vijećnice, banke, mrtvačka kola, benzinsku postaju, stolce, stolove, jedaći pribor, vrčeve, pepeljare. Njegova prozračna zavojita stubišta smatraju se vrhuncem arhitektonske elegancije i finoće detalja, a nekolicina dizajna mobilijara, stolci mrav i serija 7 te naslonjači labud i jaje, pripadaju među najljepše primjere pokućstva ikad oblikovanih. U njihovoj bezvremenoj ljepoti sjedinjeni su ergonomski komfor, tehnička i strukturalna ingenioznost, racionalnost produkcije i zavodljiv izgled. Bez obzira na radikalni estetizam, Jacobsenov mobilijar pripada najpopularnijima i tržišno najuspješnijim radovima modernog dizajna, proizvedenim u milijunskim serijama. I sam mogu iz osobnog iskustva posvjedočiti o eleganciji i udobnosti njegovih stolaca kao sretni vlasnik/korisnik pola tuceta primjeraka iz serije 7, s naslonom i sjedalom od jednog komada savijene šperploče od orahova furnira, oslonjene na četiri tanašne noge od cjevastog čelika.

Prijelomnica u karijeri

Sedmica je oblikovana 1955. za gradsku vijećnicu Rřdovreu na tragu ideje stolca mrav (1952), koji označava prijelomnicu u Jacobsenovoj karijeri dizajnera, kada se on distancira i od mjesne tradicije, zasnovane na obrtu, i pretjerana modernizma, razvijajući prepoznatljiv stil, moderan i internacionalan, ali naglašeno individualan. Istodobno je i njegova arhitektura sve više internacionalna, dosljedne kutijaste geometrije, minimalna i asketska u svojoj ekspresiji. Lokalne materijale, žutu opeku i drvo, postupno zamjenjuju čelik, staklo, aluminij i polirani kamen, materijali industrijskog načina građenja bez regionalnih značajki. Iako je Jacobsenova tadašnja karijera pod snažnim utjecajem američkoga korporacijskog minimalizma, on će Miesovu načelu beinnahe nichts dati vlastiti prepoznatljiv pečat evidentan u ostvarenjima gradske vijećnice u Rřdovreu (1952-56) i hotela SAS Royal (1955-60) u Kopenhagenu. Arhitektura hotela potvrđuje autorov osjećaj za proporciju, boju i površinu kao i perfekciju detalja, a igra odraza neba na uglačanu pročelju daje hladnom modernizmu poetsku dimenziju. Projekt hotela maestralni je primjer total dizajna. Jacobsen je oblikovao raznovrsni mobilijar, svjetiljke, tekstil, jedaći pribor, predmete od stakla, a najpoznatiji su komadi naslonjači labud i jaje, čiji je organički oblik školjke proizvod ideje o sjedalu, leđima i rukonaslonu kao jedinstvenom kontinuiranom obliku. Jacobsenova arhitektura u svojim kontrastima i divergencijama uključuje vernakularnu lokalnu tradiciju i modernistički idiom u osebujni individualni jezik koji je univerzalnu logiku racionalnog prilagodio skandinavskoj kulturi, društvenim, ekonomskim i tehnološkim značajkama, kao i danskom krajoliku i mjerilu. Taj spoj suprotnosti odraz je kompleksne osobnosti Arnea Jacobsena, kruta perfekcionista modernizma i duhovita prirodoljupca botaničara.

Vinko Penezić