Nedostižni Chabrol

Nevjerna (Unfaithful), red. Adrian Lyne

Nevjerna Adriana Lynea još je jedna američka prerada, točnije remake francuske filmske baštine — po mom mišljenju ne toliko neuspjela koliko promašena. Temeljni uzrok leži u izvornom interesu Chabrola s jedne i Lynea s druge strane. Najjednostavnije rečeno: Chabrol je motritelj, Lyne erotoman. Ako netko želi pridjenuti Chabrolu erotsku crtu, može ga nazvati i voajerom. U njegovu slučaju to ništa ne mijenja na stvari.

Naime, Chabrola u njegovoj Nevjernoj ženi iz 1969. ne zanima toliko preljub kao takav, nego otkrivanje tajne, muževo (Michel Bouquet) postupno zapažanje promjena u ponašanju supruge (Stephane Audran). Stoga će Chabrol vrlo spretno i mudro, ali i posve mirno, promatrati što se zbiva. On će pratiti nešto za što nitko nije kriv — preljubi se zbivaju, strasti prorade, iznenadni porivi nadvladaju godine zajedničkog življenja. To je jednostavno tako, netko tomu podlegne, netko ne. Zato Chabrol strpljivo promatra, najprije on, zatim suprug, potom njegova žena. Prvi dio filma posvećen je njemu: muž je promatrač. U sredini filma ubija ženina ljubavnika. Zapazivši promjenu u njegovu ponašanju, sada ona promatra njega. Policija otkriva ubojstvo i odvodi ga. Taj njegov čin u njoj ponovno budi emocije. Dijete i ona ostaju u vrtu, a njezin subjektivni kadar posljednji je promatralački u filmu. Gotovo, kraj. Promjenama točke promatranja Chabrol detektira, analizira. Kao i svaki analitičar i motritelj, pomalo je hladan. Tek skup svih čimbenika rezultira završnim efektom, a u svemu najmanje je erotike ili seksa.

U prvom dijelu filma Lyne naglašavanjem erotskih scena i pomalo sadističkim odnosom Oliviera Martineza, koji igra ljubavnika Diane Lane, ne radi remake Nevjerne žene, nego prije vlastitog filma 9 1/2 tjedana iz 1986. Seksualna poslušnost Diane Lane, Martinezova dominantnost, naglašavanje njezine erotske atraktivnosti i totalne nemoći da mu se seksualno odupre, podsjeća upravo na odnos Kim Bassinger i Mickeyja Rourkeja u spomenutom filmu. Ključno mjesto za taj odnos jest riskantna ševa u zahodu kafića, dok Diane Lane za stolom čekaju prijateljice, a još izrazitije sve to podsjeća na Lyneov film iz 1986. onoga trenutka kada prijateljice započinju komentirati njezina mladog francuskog ljubavnika. Naglasak na prikazu erotskog, dakako, rezultirao je i poslovičnim produljenjem trajanja filma: više od dva sata.

Drugi dio filma, nakon ubojstva, tek daleko podsjeća na Chabrola, ali je nevjerojatno koliko Diane Lane treba dokaza da joj je muž (Richard Gere) ubio ljubavnika: tek joj slike snimljene kamerom privatnoga detektiva definitivno otkrivaju što se moglo dogoditi. Staklena kugla, koju je darovala ljubavniku, a koja se ponovno našla u njihovoj kući, rezultira samo njezinim začuđenim pogledom upućenim mužu. A upravo je to trenutak koji bi trebalo iskoristiti u šabrolovskom smislu.

Naravno, najveća je razlika sam kraj filma. U Chabrola nema otvorenog kraja, u Lynea toga ima. Publika će sama odrediti kraj, kako joj se sviđa. Možda je zaključak ishitren, ali Chabrol je moralist, Lyne je zapravo masturbator. Zato mu i nije potreban Chabrolov siže, mogao je izmisliti svoj.

Dario Marković