Ljepota ladanja

Ljepota ladanja

Ovogodišnji, šesti po redu Dani Cvita Fiskovića, održani su na otoku Hvaru, te u Splitu i Kaštelima, dakle u onim srednjodalmatinskim prostorima gdje je ostvarena humanističko-renesansna simbioza umjetnosti, a čijem je tumačenju upravo Cvito Fisković dao golem prinos

Dani Cvita Fiskovića VI, Ladanjska kultura povijesti Jadrana II, Hvar — Stari Grad — Kaštela — Split, 29. rujna — 3. listopada. Organizatori: Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture Republike Hrvatske u Splitu i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

Dani Cvita Fiskovića zamišljeni su kao tribina novih znanstvenih spoznaja iz područja povijesti umjetnosti, u okviru specijalističkih i interdisciplinarnih pristupa. Takvo određenje oslanja se na nasljeđe velikoga humanističkog istraživača Cvita Fiskovića (1908-1996), u čiji je spomen manifestacija pokrenuta. Ovogodišnji, šesti po redu Dani Cvita Fiskovića, održani su na otoku Hvaru, te u Splitu i Kaštelima, dakle u onim srednjodalmatinskim prostorima gdje je ostvarena humanističko-renesansna simbioza umjetnosti, a čijem je tumačenju upravo Cvito Fisković dao golem prinos. Tematska odrednica Ladanjska kultura u povijesti Jadrana dvije je godine uzastopce okupila povjesničare i povjesničare umjetnosti, arheologe, povjesničare urbanizma i arhitekture, konzervatore, arhitekte, povjesničare književnosti... koji su iznosili rezultate recentnih istraživanja, nudili nove interpretacije te predlagali sintezne zaključke. U izlaganjima se intenzivno upozoravalo na goruće probleme na terenu, poput doslovnog raspadanja pojedinih ljetnikovaca, na što se protekle godine, a vezano uz katastrofalno stanje u kojem se nalazi većina dubrovačkih ljetnikovaca, upozorilo i apelom (nažalost nedovoljna odjeka u široj društvenoj zajednici).

Dani Cvita Fiskovića započeli su izlaganjem Nade Grujić, čijem dugogodišnjem istraživalačkom radu dugujemo revalorizaciju umjetničke i povijesne vrijednosti stambene arhitekture. Ovom prigodom Nada Grujić govorila je o traktatu Benedikta Kotruljevića O trgovini i savršenom trgovcu, čiji ulomci referiraju na pojam i svrhu vile te svjedoče o razvijenoj ladanjskoj kulturi u Dubrovniku 15. stoljeća. Dok se na prošlogodišnjem skupu ponajviše razmatrala ladanjska kultura dubrovačkoga prostora, ove smo godine imali prilike pobliže sagledati ladanjsku kulturu i ostalih jadranskih regija. Jasenka Gudelj upozorila je na vilu u Sv. Ivanu od Šterne u Istri, do sada nezabilježenu u popisima spomeničke baštine, kojoj je, uz dalja istraživanja, nužno osigurati adekvatnu zaštitu. Obnova Vile Angioline u Opatiji, koju je prezentirao Berislav Valušek, primjer je uzorna i na vrijeme obavljena zahvata, kojim se uspjela sačuvati i obnoviti građevina, te, što se pokazuje ne manje važnom, iskoristiti reprezentativnost prostora i osigurati adekvatna funkcija file.

Tradicija ladanjske kulture

Okosnica velikog broja izlaganja bila je problematika vezana uz srednjodalmatinske prostore. O ladanjskoj arhitekturi na Šolti govorio je Radoslav Bužančić. Ladanjski elementi stambene arhitekture grada Hvara bili su tema izlaganja Ambroza Tudora, u okviru njegova predavanja, ali i tijekom obilaska grada. Ivo Vojnović pobliže je prezentirao kuću-palaču Jakša u Hvaru, a Nikša Petrić iznio je neke primjere hvarskog ladanja u 19. stoljeću. Teoretski se na ladanje u doba etatizma i kapitalizma u 19. i 20. stoljeću osvrnuo Ivan Pederin, a o slikovnim prikazima Dalmacije u zagrebačkim ilustriranim časopisima 19. stoljeća govorila je Snješka Knežević. Katarina Horvat-Levaj izlaganjem o ljetnikovcima s ugaonim kulama dala je prilog tipologiji utvrđenih ladanjskih zdanja Dalmacije. Izlaganje Nikoline Kapović o ladanjskim prostorima obitelji Meneghello na Palmižani, ponajviše s aspekta pejsažne arhitekture, bilo je prikladan uvod neposrednom doživljaju toga prostora. Uz ljetnikovac obitelji Meneghello sudionici su posjetili i ljetnikovac Ivanić-Boglić-Božić u Maloj Mlini.

Posljednja izlaganja zanisvala su se na novim arheološkim saznanjima i interpretacijama. Vlasta Begović govorila je o rimskim maritimnim vilama na istočnoj obali Jadrana, a Stanko Piplović iznio je tezu o ladanjskoj naseobini u uvali Spalatuma. Prikaze perivoja na medaljama pokazao je Ivan Mirnik. O hvarskim antičkim vilama govorio je Marin Zaninović, koji je sudionike upoznao s arheološkim i povijesnim lokalitetima Hvara i prilikom obilaska lokaliteta duž stare ceste Hvar — Stari Grad. Uz vodstvo Anite Gamulin sudionici su posjetili i Vrbosku, a zatim Jelsu, gdje su imali priliku razgledati privatni prostor kuće obitelji Duboković.

Nadahnuta izlaganja

Najdublji iskorak u interdisciplinarnu interpretaciju nadahnuto je učinio akademik Tonko Maroević, koji je u Starom Gradu govorio o Petru Hektoroviću i Hanibalu Luciću. Paralelizme i kontraste između tih »Dioskura hrvatske književnosti« Maroević je razložio koristeći Völfflinovo načelo pojmovnih parova. Razlika je dakako u pitanju senzibiliteta, a ne stilskih kategorija. U poeziji se tako Lucićevo lirsko su-postavlja Hektorovićevu epskom, u temi ljubavno (Lucić) domoljubnom (Hektorović), Lucićevo osobno Hektorovićevu kolektivnom, te svjetovnost prvoga religioznosti drugoga. Konkretizacija sličnih pojmovnih parova moguća je i na ljetnikovcima: značajke Hektorovićeva Tvrdlja, kako je još Cvito Fisković ustvrdio, oporost su i jednostavnost, dok je odlika Lucićeve suburbane vile u Hvaru kićenost. Nadalje, rustično stoji u opoziciji urbanom, zatvorenost otvorenosti, funkcija zaštite opreka je uživanju.

Na skupu je bilo govora i o kontinuitetu ladanjske kulture u moderni, čemu je teoretski okvir dao Tomislav Premerl, nadovezujući se na svoje prošlogodišnje izlaganje. Helena Puhara predstavila je Vilu Banac u Cavtatu, arhitekta Harolda Bilinića. O ulozi arhitekta Bilinića dijelom je bilo riječi i u izlaganju Dalibora Prančevića, koji je analizirao Meštrovićev kompleks u Splitu. Danas je to Galerija Meštrović, koju su sudionici također posjetili, uz vodstvo Guide Quiena.

Blok predavanja u Kaštelima otvoren je uvodnim predavanjem Ive Babića o ladanjskoj kulturi trogirskih kaštela, nakon čega su slijedila izlaganja o pojedinim spomenicima. Kaštel Vitturi sada je Muzej grada Kaštela, i njegovi funkcionalno obnovljeni prostori (obnovu je prezentirala Katja Marasović) bili su mjesto održavanja toga bloka predavanja. Tako se opetovano i ovom prigodom osvijestila važnost pravodobna prepoznavanja spomeničke baštine, potreba valorizacije njezine vrijednosti i (ne)mogućnosti očuvanja bez suradnje najšire društvene zajednice, uz pomoć koje bi se trebali iznači modusi održivog razvitka.

Pomaci u koncepciji

Nedvojbenom uspjehu ovogodišnjih Dana Cvita Fiskovića pridonijela je i sekcija Novitates, jedina programski izdvojena cjelina, gdje su prezentirana recentna povijesnoumjetnička saznanja neovisna o tematskom određenju skupa. Joško Belamarić iznio je neka nova razmšljanja o karakteru Dioklecijanove palače (umirovljenička vila ili naselje?), Goran Nikšić govorio je o ubikaciji prve sinagoge u Dioklecijanovoj palači, a Pavuša Vežić dao je novu interpretaciju fragmenata predromaničkog ciborija u Kotoru. Zoraida Demori Staničić predočila je dva nova priloga dubrovačkoj slikarskoj baštini. Nova saznanja o ulozi Bonina da Milana na gradnji šibenske katedrale iznio je Predrag Marković, pripisavši tom majstoru skulpture Navještenja s južnog transepta katedrale. Emil Hilje dokumentom je potvrdio prisutnost Nikole Firentinca u Šibeniku 1464, čime je otvorio nove mogućnosti intrigantnih interpretacija. Na boravak Nikole Firentinca u Dalmaciji i prije 1470. godine ukazao je svojim ranijim izlaganjem i Igor Fisković, temeljem stilske analize skulpture sv. Petra u Vrboskoj. Radoslav Tomić predstavio je nove važne prinose poznavanju baroknog kiparstva u Dalmaciji, a Frano Dulibić govorio je o splitskom krugu karikaturista u prvoj polovici 20. stoljeća.

Velik broj sudionika i bogat program određen mnogobrojnim izlaganjima, od kojih je nažalost na ovome mjestu bilo moguće pojedinačno spomenuti samo neka, te raznolikost tema i pristupa, uz nezaobilazno prožimanje neposrednog doživljaja ladanjske kulture pri obilasku lokaliteta, temeljna su obilježja skupa. Nova tumačenja kojima su popraćena nova saznanja posve će sigurno rezultirati novim raspravama. Vjerojatno će njihov odjek biti moguće pratiti i na idućim Dana Cvita Fiskovića. Do tada očekujemo objavljivanje zbornika koji će objediniti izlaganja s obaju skupova posvećenih problematici ladanjske kulture na Jadranu.

Ljerka Dulibić