Eloy Azorin

Eloy Azorin

Eloy Azorin, punim imenom Eloy Jose Arenas Azorin (rođen 19. veljače 1977. godine u Madridu), mladi je španjolski glumac na samom početku obećavajuće karijere, i sin poznatijega oca — humoriste Eloya Arene, zahvaljujući kojem je već u ranim danima upoznao pravo lice show-buissnessa u svoj njegovoj punini. Prvu ulogu (i to odmah glavnu) ostvario je u Miguel Hermosovu Como Un Relampago 1996. godine, kao tipični tinejdžer Pablo — ljubitelj nogometa i piva u društvu s frendovima; no koji živi sam s majkom, ne znajući tko mu je otac. Postavka je to nalik onoj u Azorinovu najvećem filmskom uspjehu — fascinantnom Almodovarovom oskarovcu (nedavno prikazanom na Novoj TV) Sve o mojoj majci. I ovdje njegov mladi (no ipak nešto senzibilniji) lik Esteban — nazvan po ocu kojeg nikad nije upoznao — živi samo s majkom (Cecilia Roth) o kojoj vodi dnevnik. Taj dnevnik, nazvan »Sve o mojoj majci«, nakon Estebanove nesretne i prerane smrti postaje majčina jedina utjeha a s vremenom i ključ preboljenja tragedije, zajedno s galerijom živopisnih i osebujnih likova.

Iako je i prije Sve o mojoj majci Azorin i pohađao Dramsku akademiju (koju je, kurioziteta radi, audicirao s monologom kojeg mu je napisao otac) te osim u prvijencu nastupio i u španjolskoj inačici Pulp Fictiona — Atomica redatelja Alfonsa Albacetea, potom La Luz Que Me Ilumina dvojca Emilia McGregora i Pape Pereza, odnosno hvaljenu i nagrađivanu Jardines Deshabitados Pabla Mala Mozoa; tek nakon Oskara rad mu se (doduše samo u domovini) udvostručuje, te se Azorin transformira u romantičnog Santiaga u ljubavnoj priči između mladog španjolskoj vojnika i bogate udane Kubanke u vrijeme kubanskoga rata za nezavisnost od Španjolske — Cuba Pedra Carvajala; plemića Alvara s kraja 15. stoljeća u ekranizaciji života kraljice Ivane Lude u Juana La Loca redatelja Vicente Arande; odnosno studenta koji šezdesetih otkriva čari ljubavi i seksa u Besos Para Todos Jaime Chavarrija ili vojnika u humanitarnoj misiji za vrijeme kosovskoga rata 2000. godine u posljednjem nacionalnom hitu Guerreros redatelja Daniela Calparsora, koji će, nadajmo se, doći i do naših kino-dvorana.

Katarina Marić