Vijenac 225

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Čudesna sprega Isabelle Huppert i Sare Kane

KAZALIŠNI GLOBUS

Čudesna sprega Isabelle Huppert i Sare Kane

slikaPariz U bogatom pariškom kazališnom životu na početku jeseni, među brojnim domaćim produkcijama i gostovanjima, s ljetnih festivala izdvojila se posljednja drama Sare Kane 4.48 Psychose, u kojoj briljira Isabelle Huppert. Poetska i mračna priča o samoći i tuzi naslov je dobila po jutarnjem satu u kojem se dogodi najviše samoubojstava, a malo nakon što je napisala taj dramski testament mlada engleska spisateljica doista se ubila. Monodrama (tek povremeno oglašava se i glumac Gerard Watkins), u kojoj dva puna sata Huppertova bez ikakva mizanscena, gotovo nepokretna, izgovara monolog dojmila se i kritike i publike, pa je produkcija koju je u Brookovu kazalištu Theatre des Bouffes du Nord režirao Claude Regy u ovom trenutku kazališni događaj u Parizu za koji je nemoguće dobiti ulaznice. Huppertova je sjajna, a produkcija čudesna, zaključuju kritike.

Kloniranje kao kazališna tema

slikaLondon Bismo li se osjećali manje svojima da saznamo da smo zapravo klonirani? Postoji li uopće nešto što se naziva pravi ja? Što uopće proizvodi karakter? I po čemu sam uopće ja baš ja, a ne — netko drugi? Sve su to pitanja koja otvara novi uspješni tekst Caryl Churchill The Number (Broj) u londonskom Royal Courtu, koji za temu ima kloniranje. Režija poznatoga Stephena Daldryja donosi savršenu ravnotežu između jasnoće i tajnovitosti u situacijama u kojima se sredovječni junak susreće sa serijom mladih ljudi, vrlo sličnih po izgledu, ali ne uvijek i po karakteru, za koje shvaća da su mu — sinovi. Da, dogodilo se kloniranje i protagonist drame Caryl Churchill sudara se s njegovim posljedicama — vlastitom djecom. Dramatičarka koja se posljednjih godina opet vratila u središte pozornosti na svjetskim pozornicama ne bavi se etičkim dilemama kloniranja, nju zanima osobnost sama, pitanje što stvara ljudski karakter i zašto, premda klonirani, svi ti sinovi, imaju tako bitne razlike. Predstava je ocijenjena vrlo uspješnom.

Započinje MESS

slikaSarajevo Međunarodni kazališni festival Mess u Sarajevu započinje 18. listopada predstavom Woyzeck danskog Betty Nansen Teatret u režiji Roberta Wilsona. Do kraja festivala 30. listopada bit će prikazano ukupno dvanaest predstava i dvije festivalske premijere iz devet zemalja, a Hrvatsku će predstavljati zagrebački HNK s Očevima i sinovima u režiji Ivice Kunčevića, a u programu je i Walserova Schneewittchen — After Party, u režiji Ivice Buljana, koprodukcija Cankareva doma i dubrovačke Art radionice Lazareti. U programu festivala nalaze se još Fanny&Alexander s Requiemom Luigija de Angelisa, britanski Theatre Complicite s predstavom Mnemonic redatelja Simona McBurneya, Arpad Schilling koji je po motivima G. Büchnera režirao W-Radnički cirkus, Jarryjev Ubu Vite Taufera, zatim Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz s produkcijom Williamsovove Endstation Amerika (po drami Tramvaj zvan žudnja) u režiji Franka Castorfa, Krvava svadba Slovenskog stalnog gledališča iz Trsta Damira Zlatar Freya te Slovensko ljudsko gledališče Celje sa Sidranovim U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce u režiji Zijaha Sokolovića. Domaćin Bosna i Hercegovina predstavlja se četirima produkcijama: prvi put u Sarajevu će gostovati Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka s Porodičnim pričama B. Srbljanović, slijedi koprodukcija sa Švicarskom Vojnikova priča redatelja Andréa Stegera, Cankareva Sablazan u dolini šentflorijanskoj Gradimira Gojera i, na zatvaranju festivala, Pročišćeni Sare Kane u režiji Tanje Miletić-Oručević.

Deložacija na američki način

slikaNew York Starica, njezina kći i ponešto čudak u pariškom stanu startna su osnovica drame My Old Lady Israela Horovitza premijerno izvedene u off-broadwayskom Promenade Theateru u režiji Davida Esbjornsona. Premda je kritika zapazila da je sinopis drame sličan studentskoj vježbi ili zadatku na natjecanju mladih dramatičara, Horovitzov dramatičarski dar i, iznad svega, sjajan glumački tercet (Peter Friedman, Sian Phillips i Jan Maxwell) rezultirali su kvalitetnom repertoarskom predstavom, svojevrsnom komediografskom sapunicom. Amerikanac koji dolazi u Pariz kako bi naslijedio stan pokojnog oca u stanu nalazi staricu i njezinu kćer, koje se također smatraju vlasnicama i započinje drama. Nepodnošljivost prerasta u složenije odnose, a drama na kraju ipak dolazi do (ne)očekivana hepienda.

Jasen Boko

Vijenac 225

225 - 17. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak