Zabilježeno sjećanje

»Valpovački godišnjak«, br. 7, Matica hrvatska Valpovo, Valpovo, 2002.

Kako je napomenuto u uvodniku, »Valpovački godišnjak« nema globalno važnih tema, no to mu i nije cilj. Njegova je osnovna namjena zabilježiti sve što se događa u Valpovu i ostaviti to zapisano za buduća pokoljenja. Zacrtani cilj u potpunosti ispunjava i ovaj broj.

Fotografija valpovačkoga perivoja na naslovnoj stranici najavljuje članak Dendrološki sastav valpovačkog parka Christine Varžić, koji zauzima najveći prostor časopisa. Riječ je o autoričinu diplomskom radu, koji čitatelje vrlo iscrpno upoznaje s geografskim smještajem i opisom valpovačkog dvorca, kao i parka, koji zauzima površinu od 27 hektara i čine ga tri dijela: pejsažni dio s ukrasnim biljem, središnji dio, livada s brojnim solitarnim stablima, i jugozapadni dio sa šumom hrasta lužnjaka. Rad je zaključak dvogodišnjega terenskog istraživanja, kojim je dobivena slika sadašnjega dendrološkog stanja parka, u kojem se nalazi 119 drvenastih vrsta, varijeteta i formi s ukupno 1005 jedinica. Autorica je ukratko opisala izgled svake vrste, njezino podrijetlo i smještaj u parku. Uz rad objavljene su fotografije u boji na kojima su prikazani najreprezentativniji primjerci drveća, među kojima se posebice ističe platana s opsegom debla 8,6 metara.

S prirodnim obilježjima valpovačkoga kraja upoznaje nas Zdravko Pavlović, a u nastavku slijedi Iz prošlosti valpovštine, što donosi članak Zdenka Samardžije Koška u monarhističkoj Jugoslaviji, kratki pregled povijesnih zbivanja i važnijih događaja koji su obilježili život stanovnika Koške, kao i osvrt na demografska kretanja u mjestu tijekom tog razdoblja.

U drugoj polovici »Valpovački godišnjak« obilježava godišnjice i jubileje (zlatnomisnički jubilej preč. Antuna Zdenka Petrovarija, 150 godina osnovne škole u Ladimirevcima, 120. obljetnica postojanja čitaonice u Valpovu, uz apel za njezino očuvanje, kao i trideset godina MH Valpovo). Slijedi kronika događaja između dva broja, a potom i Zanimljivosti Valpovštine.

Valpovačke zanimljivosti sigurno je najbolje poznavala Katica Drgalić (1915-1999). Njezine zapise naslovljene Moje Valpovo prije 80 godina obradio je Duško Topić. Zahvaljujući izvanrednoj memoriji tete Katice možemo iz prve ruke saznati o svakodnevici stanovnika Valpova prije Drugoga svjetskog rata, pranju odjeće, školovanju, uličnoj rasvjeti, slijepom guslaru Jozi i mnogim drugim sitnicama koje su bile sastavni dio ondašnjega života.

Zahvaljujući izboru tema kao i načinu njihove obrade i kvaliteti pojedinih tekstova, ovaj broj »Valpovačkog godišnjaka« možemo iščitati i kao najbolji poziv da posjetimo Valpovo ako već prije nismo za to imali priliku ili povod.

Goran Ivaniš