Savršeno jedinstvo

Savršeno jedinstvo

Spirit, Hans Zimmer i Bryan Adams

»Shvatili smo da ćemo onoga trenutka kada naš konj progovori od ozbiljna filma dobiti komediju... Stoga smo odlučili životinje učiniti prirodnijima i dopustiti im da glume putem animacije«, rekao je redatelj filma Neustrašivi Spirit Kelly Asbury.

No Neustrašivi Spirit ne govori samo animacijom. Važan dio filma, koji je gotovo nijemi film, čini glazba. Nju je, pak, potpisao skladatelj Hans Zimmer, koji već dugo surađuje sa studijem DreamWorks i koji se već iskazao brojnim partiturama, među njima i partiturom za crtani film Princ iz Egipta (prilično srodnom glazbi Neustrašivog Spirita). Pri skladanju za Neustrašivi Spirit Zimmer je u opću glazbenu viziju morao ukalkulirati i Bryana Adamsa, čiji je zadatak bio da napiše i izvede nekoliko pjesama. Zapravo, teško je reći da li je glavni skladatelj filma Zimmer ili je to Adams, jer se Zimmerova partitura snažno oslanja na Adamsove pjesme te iz njih izvlači teme koje pretvara u temeljne elemente svoje partiture. Teme su, stoga, iznimno pjevne čak i u instrumentalnoj varijanti, a prate ih iznimno jednostavne harmonije pastozno razmazane preko šarenog filmskog platna. Glazbeno gledajući, Zimmer je uglazbljivanju filma Spirit pristupio s jednostavnošću koja gotovo prelazi u banalnost, ali — (to uvijek trebamo imati na umu!) njegova glazba nije namijenjena koncertnome podiju nego filmskome platnu na kojemu upravo jednostavnost i pjevnost ostavljaju željeni dojam.

U filmu, prelijepoj priči za djecu koja govori o slobodi, prirodi i čovjeku koji slobodu sputava i prirodu uništava (uvijek su me rastuživale priče o Divljem zapadu, jer je njihov završetak u zbilji tragičan, bez obzira na to što priča kaže), Zimmerova patetično-sentimentalna glazba funkcionira savršeno. Dapače, s vremenom se zaboravlja da njegov jezik rabi samo nekoliko osnovnih glazbenih elemenata, nego se prepušta užitku koji pruža kombinacija slike i zvuka.

Čak i unos songa, čiji stil najčešće remeti filmsko jedinstvo, ne smeta. Pjesme Bryana Adamsa (Here I Am, Don’t Let Go, Get Off My Back i druge) pripovjedački se uklapaju u cjelinu, preuzimajući povremeno moć govora koja je Spiritu oduzeta i povremeno zamjenjujući narativnu ulogu Matta Damona koji iz perspektive konja pripovijeda priču.

Adamsove su pjesme baladnoga tipa, a njihova je glazbenost vrlo slična onoj partiture Hansa Zimmera. Naime (a to su zapazili i recenzenti Bryanova već objavljena CD-a Spirit), pjesme su na filmskoj vrpci sposobne ganuti srce svakoga gledatelja, dok mimo nje (dakle na CD-u), zvuče odveć patetično i gotovo kičasto. No, prvobitna je namjena pjesama da funkcioniraju u filmu, a u tome su u svakome slučaju uspjele (pa je uspio i svojevrstan glazbeni povratak Bryana Adamsa u svijet show-businessa nakon više od godine umjetničkog zatišja).

Osim toga, isprepletanje filmske partiture Hansa Zimmera sa songovima Bryana Adamsa čvrsto je (Zimmer je od Adamsa preuzeo teme, ali je sudjelovao i u instrumentaciji i izvedbi Adamsovih pjesama), tako da se nazočnost dvojice skladatelja ne osjeća kao odvojeni rad dvojice umjetnika, nego kao rad jednog čovjeka koji je sposoban povezati različite glazbene stilove. Zbog toga se Spirit i doživljava kao vizualno-glazbena fantazija koja funkcionira ne samo svojom pričom i prelijepim crtežom nego i iznimno privlačnom glazbenom podlogom.

Irena Paulus