Sačuvani zahodi iz 15. stoljeća!

Sačuvani zahodi iz 15. stoljeća!

Kako je princeza prepoznala baš Ribnik kao isplativu privatnu investiciju, nije nam poznato. Međutim, u domaćim je krugovima nakon istraživačkih i konzervatorskih radova prepoznato iznimno značenje starog Ribnika kao povijesno i arhitektonski vrijednog spomenika. Taj srednjovjekovni dvorac dokaz je o visokoj kulturi življenja hrvatskog plemstva

U kolovozu je u starom gradu Ribniku pokraj Karlovca potpisan ugovor između princeze Ingrid Frankopan i općine Ribnik o kupnji toga dvorca. Iako se proteklih tjedana govorilo o tome kako se stari Frankopani vraćaju u Ribnik, to nije sasvim točno. Naime, princeza Frankopan zapravo nije potomak stare hrvatske povijesne obitelji. Njezino je pravo prezime po mužu de Lupis, a on je prezime Frankopan uzeo, a ne stekao. Ta obitelj danas živi u Engleskoj i imaju dva sina, Lovru i Nikolu. Princeza govori hrvatski, ali polako, uz mnogo truda. Pravi Frankopani, odnosno njihovi potomci, danas se zovu Frangepani i žive u Italiji.

Kako je princeza prepoznala baš Ribnik kao isplativu privatnu investiciju, nije nam poznato. Međutim, u domaćim je krugovima nakon istraživačkih i konzervatorskih radova prepoznato iznimno značenje starog Ribnika kao povijesno i arhitektonski vrijednog spomenika. Taj srednjovjekovni dvorac dokaz je o visokoj kulturi življenja hrvatskog plemstva. Ono je u doba stalnih ratnih prijetnji bilo prisiljeno graditi utvrđene burgove, dok su talijanski i dalmatinski plemići već živjeli u renesansnim palačama. No, uz obranu i sigurnost, čini se da je i plemstvu u sjevernoj Hrvatskoj itekako bila bitna — udobnost.

Vjeruje se da je Ribnik u 15. stoljeću sagradio Bernardin Frankopan. Iz toga vremena dvorac je sačuvao čitav perimetralni zid, na nekim mjestima debeo i do tri metra (!), peterokutnu kulu te niz u kamenu isklesanih strijelnica. Dvorac je, prema istraživanjima, iz nekog razloga ostao nedovršen. Tek stotinjak godina poslije sagrađene su strukture svodova i drvene galerije na dva kata u dvorištu. Oko dvorca nekad je bio i jarak s vodom te most koji se spuštao i dizao lancima. Na cijelom kompleksu najvrednije su gradnje iz frankopanske faze. Kao posebna i vrlo zanimljiva rijetkost, u dvorcu su sačuvani zahodi izgrađeni u doba Frankopana. Kako su zahodi u 15. stoljeću bili veliki luksuz u hrvatskim kontinentalnim krajevima, njega su si mogli priuštiti samo najbogatiji. A Frankopani su to doista i bili. Zahoda je sačuvano šest. Zanimljivo je da svaki od njih ima pretprostor u koji se ulazi kako boravak u sobi ne bi bio ometan mirisima i zvukovima iz zahoda. I ne samo to! Ulaz u pretprostor zahoda krasi vrhunski klesan gotički portal. Umjesto zahodske školjke, na povišenju uza zid, nalazi se kamena klupa s rupom na sredini. Odvod je kanalizacijski riješen u šanac oko dvorca. Na jednom mjestu dva su zahoda spojena u isti kanalizacijski otvor. Takva praktična rješenja, nastala kao rezultat visokog standarda stanovanja i higijene plemstva u to doba, zacijelo su bila iznimna u 15. stoljeću. A još je rjeđi slučaj da su nam ostala sačuvana, kao u Ribniku. Povijesna studija o dvorcu Ribnik, autora Drage Miletića, uskoro izlazi u časopisu »Peristil«, u izdanju Instituta za povijest umjetnosti.

Budućnost staroga grada

Na pitanje koji su njezini planovi sa starim gradom, princeza Frankopan kazala je kako želi tamo dovesti europsku klijentelu. Usput je dobacila pitanje svojim sinovima što bi oni željeli u Ribniku, na što je jedan od njih odgovorio da razmišljaju o golf terenima. Na ono što općina Ribnik prodajom nije računala jest da princeza, prema vlastitim riječima, neće otvoriti dvorac za širu javnost nego samo za uski krug prijatelja. Problem nije u tome što princeza želi privatizirati spomenik kulture, jer se mnoge povijesne građevine nalaze u privatnom vlasništvu. Problem je što je ovdje riječ o iznimno vrijednoj baštini jer je u nas ostalo jako malo tako dobro sačuvanih srednjovjekovnih dvoraca pa se ovaj, u kojem je pronađen dokaz o visokoj razini stanovanja Frankopana, čini odveć vrijednim da bi o njegovoj sudbini odlučivao tek privatni vlasnik.

Princeza se ovom kupnjom obvezala da će prilikom obnove surađivati s karlovačkim Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture i Hrvatskim restauratorskim zavodom. Problem je, međutim, što suradnja ne znači i poštivanje zadanih kriterija u obnovi povijesnih građevina. Isto tako, princeza je istaknula kako će pomoć tražiti od svoga rođaka u Engleskoj, koji je povjesničar. Dakako, taj povjesničar, koliko god dobar u svojoj struci, ne može biti toliko informiran o problematici srednjovjekovnih građevina u Hrvatskoj jer jednostavno tu ne živi i jer mu tamo nije dostupna sva literatura na hrvatskom, ako hrvatski uopće i govori. Prema tome, čini se da će uspješna obnova Ribnika ovisiti jedino o uključenosti hrvatskih stručnjaka, koja je zasad upitna.

Petar Puhmajer