Pouke za budućnost

Pouke za budućnost

Zna se da su poznati umjetnici ponekad nemogući u svojim zahtjevima, no pregovarači s umjetnikom neke uvjete ne bi smjeli prihvatiti

Osvrnemo li se na glazbeni program 53. Dubrovačkih ljetnih igara, mogli bismo ukratko reći: kvantitativno je bio odveć opsežan (41 priredba), kvalitativno je u uzlaznoj liniji, obnovljena je komorna opera i ponoćne serenade a uvedene su i neke novine. Program su realizirali istaknuti strani i domaći umjetnici, ali zbog velikog broja koncerata u umjetničkom rezultatu bilo je oscilacija, što bi se ubuduće moglo izbjeći: manje koncerata, ali ujednačena umjetnička razina. Kako su organizatori bili u stisci s vremenom, dogodilo se da se kolidiraju dva veoma atraktivna koncerta, dok je na Gundulićevoj poljani nastupala Tereza Kesovija i Michel Legrand, dotle je iznimno dobri ansambl Dialogos u Franjevačkoj crkvi izvodio zanimljiv sadržaj Barbari i Langobardi pred sramno malim brojem slušatelja, jer je publika bila podijeljena. Raspored pojedinih koncerata bio je nedopustivo loše napravljen ili su se nizali recitali ili slični komorni sastavi pa je posjetitelju koji boravi tjedan dana ponuđen samo jedan oblik muziciranja, što je moralo izazvati monotoniju. Ako tome dodamo da se događalo da u malom razmaku (dva do tri dana) sluša ista klavirska ili komorna djela, onda glazbena komisija skupa s ravnateljem Vjekoslavom Šutejom nije savjesno obavila izbor pojedinih koncerata, moglo se zamoliti pojedinog umjetnika ili vođu ansambla da iz svog repertoara odabere nešto drugo (tri puta slušali smo Brahmsove Mađarske plesove ili pak nekoliko puta Lisztovo isto djelo itd.). Program je dobro osmišljen u cjelini, bile su zastupljene sve glazbene epohe i gotovo svi glazbeni oblici, no izjava Vjekoslava Šuteja da rekvijemu nema mjesta na festivalu izazvala je tiho razočaranje, jer su u prošlosti takvi i slični koncerti pružali pravi umjetnički užitak i upravo su takve izvedbe pridonijele međunarodnoj reputaciji Dubrovačkih ljetnih igara. Ako se mislilo da će se ta praznina moći nadoknaditi izvedbom Orffove Carmine burane na neadekvatno akustičnom prostoru Boškovićeve poljane, to je promašeni pokušaj.

Zna se da su poznati umjetnici ponekad nemogući u svojim zahtjevima, no pregovarači s umjetnikom neke uvjete ne bi smjeli prihvatiti pa makar bila riječ i o violinistu svjetskog glasa kakav je Sergej Stadler, koji je kao uvjet da nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama zahtijevao da istu večer izvede sve Beethovenove violinske sonate. Taj maratonski koncert trajao je više od četiri sata, sam umjetnik nakon četvrte sonate bio je iscrpljen, a publika se u stanci razbježala te je ostalo desetak slušatelja koji su napola spavali. Pri izboru umjetnika trebalo bi uzeti u obzir samo potvrđene vrijednosti, a ne slijediti neke preporuke, jer imali smo i koncerata na školskoj razini. Pozdravljamo odluku Vjekoslava Šuteja da u program festivala uvrsti Dubrovački simfonijski orkestar i Dubrovački komorni zbor, jer su pokazali da to zaslužuju.

Povratak opere

Nije jasno zašto su I Cameristi Italiani imali dva nastupa, jer taj je ansambl dobar i samo korektno sviraju, a također i Zagrebački solisti, jer već nekoliko godina njihova kvaliteta nije ono što je bila. Zbor Romeo i Julija uvijek sa sobom donese zanimljiv glazbenoscensko plesni program. Za vrijeme Domovinskog rata su dolazili su i darivali svoje projekte posvećene baš Dubrovačkim ljetnim igrama, dogodine će proslaviti desetogodišnjicu prijateljstva s Dubrovnikom.

Povratak komorne opere na Igre razveselio je ljubitelje te vrste glazbe te je ponuđen projekt HNK iz Rijeke, opera Il signor Bruschino G. Rossinija, no uprizorenje je bilo na Boškovićevoj poljani, za koju se zna da je izložena vjetru i nepogodna za koncerte, što se pokazalo i ovog puta. Usprkos zaštitnim panoima, izvedbe u akustičnom smislu nisu imale pravi doseg. Ima još prostora gdje se mogu uprizoriti komorne opere kao atrij tvrđave Lovrjenac (uspješno izvedena prije mnogo godina Otmica Lukrecije B. Brittena), vila Skočibuha, idealni prostor Kneževa dvora pod uvjetom da dođe do dogovora između Dubrovačkih ljetnih igara i vlasnika kafića da umanje decibele kavanske glazbe. U dvoru su nekoć prikazivane sjajne komorne operne produkcije u izvedbi festivalskog ansambla. Moglo bi se razmišljati o tome da se raspiše natječaj za komornu operu za dubrovački festival i mislimo da bi sve četiri hrvatske operne kuće odabrale po jedan projekt i ponudile ga Igrama. S dovršenjem tvrđave Revelin, čija se terasa već ove godine upotrebljavala za folklorne priredbe, vjerujemo, bit će riješeni neki prostorni problemi festivala.

Dobro bi bilo, kad su već obnovljene Ponoćne serenade, da se uvede jedan ciklus koncerata za pobjednike raznih natjecanja, što bi osvježilo glazbeni program, a festival bi na taj način pomogao mladim glazbenicima. Ove godine u tom pomoćnom terminu održana su samo dva pijanistička koncerta.

Odlični Detonijevi komentari

Uvođenjem klapa u program otvorena je nova stranica Dubrovačkih ljetnih igara i najposjećeniji koncerti bili su upravo na nastupima klapa: Subrerum, Kumpanji, Fortunal i Cambi, no moramo reći da takvi koncerti zahtijevaju drugi okvir, a ne atrij Kneževa dvora. Večer jazz-glazbe stvorila je predah. Nastup južnoafričke grupe s tradicionalnom plemenskom glazbom bio je vrlo zanimljiv, ali čini se da ga je trebalo uvrstiti u Program plus.

Danas je u modi izvođenje glazbe A. Piazzolle pa je Gudački kvartet Rucner cijeli svoj program posvetio tom skladatelju, što je moglo izazvati i dosadu da nisu sa sobom doveli američkog virtuoza na bandoneonu, koji izvodi samo plesove spomenutog skladatelja, ali ujedno smo prvi put taj instrument čuli na Igrama. Napominjemo da u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara još nikad nije održan koncert na klasičnoj harmonici, što je bilo privlačno mnogim slušateljima.

Odlični su bili komentari (analiza) o pojedinim skladbama na programima što ih je pisao Dubravko Detoni. Marketinška služba bila je aktivna, dok je press-služba organizirala svaki dan susret za novinare. Nažalost, na tim sastancima često nije bilo ravnatelja glazbenoga programa Vjekoslava Šuteja pa se nije moglo dobiti odgovore na neka pitanja.

Pred odgovornima i zaduženima za program cijela je godina pa imaju vremena da sačine program za 54. festivalsku sezonu. Što se tiče glazbenoga programa, mislimo da će se maestro Vjekoslav Šutej držati one svoje više puta izrečene rečenice: »Dubrovačke ljetne igre moraju imati ekskluzivni program«, i da neće biti osamljeni koncerti kao što su bili Ramona Vargasa, Denyce Graves i ciklusa vrhunskih umjetničkih dosega održanih pod naslovom Julian Rachlin i njegovi prijatelji, kad smo uz J. Rachlina slušali i jednog od najvećih violončelista, Mischu Maiskog te velikog pijanista Itamara Golana, a s njima je muzicirala i naša Monika Leskovar.

Možda nam Dubrovačke ljetne igre uz novogodišnju čestitku pošalju makar pretprogram!?

Ileana Grazio