Plesna slikovnica

Autoricu zanima naracija plesa i čitkost pokreta

Ružno pače u koreografiji Desanke Virant, Studio za suvremeni ples i GK Trešnja

Plesne kazališne predstave za djecu nisu novost, ali su još rijetkost. Nacionalni baleti već ih dugo nemaju na repertoaru, ali, spomenimo usput, sezona pred nama obećava jer je Zagreb najavio Mačka u čizmama, a Rijeka Petra Pana.

U nedostatku plesa kao estetskog odgoja u općim odgojnim i obrazovnim ustanovama, dapače, uz prave dezinformacije na priredbama (riječ je o plesnim točkama čija je jedina informacija i inspiracija zabavljački TV-program) vrlo je važno usmjeriti djecu i postaviti temelj recepciji plesne umjetnosti, koja ima svoj jezik i svoje zakonitosti. Glazba i ples česti su dijelovi predstava za djecu, kao ukrasi i umeci, no Desanka Virant, dugogodišnja koreografkinja i plesna pedagoginja, uporan je borac za samostalno plesno kazalište. Nakon niza uspjelih plesnih predstava za djecu i mlade, kao što su Čarobna frula, Zagrljaj, Tko još vjeruje u rode, Zar sam ja glup? (prema Carevu novom ruhu) i, meni najdraži, Zagrljaj — za koji se nadam da se još može vidjeti u Maloj sceni, otvorila je ovogodišnju sezonu Kazališta Trešnja premijerom: Ružno pače.

Podnaslov je Plesna slikovnica, nadahnuta bajkom H. C. Andersena. I to je najtočnija definicija. U scenografiji Dinke Jeričević i u kostimima Jasne Zvonković, na glazbeni kolaž: Šostakovič, Aubry, Tiersen, plešu Ivana Miletić Piškor, Bosiljka Vujović-Mažuran, Martina Nevistić, Irene Belić, Petra Hrašćanec i Branko Banković. U pravim kazališnim uvjetima, s mnogo presvlaka, koji su ipak malo otupili koreografsku dosjetljivost i maštu.

Desanka Virant izašla je iz zagrebačke Škole suvremenog plesa i Studija za suvremeni ples. Usavršavala se u jazz-danceu, i odatle izrazita sklonost scenskom obliku mjuzikla. Autoricu zanima naracija plesa i čitkost pokreta, tako da ne zadire u neka dublja traženja i značenja. Više je duhovita nego suptilna. Važniji joj je siže nego atmosfera i emocija. Bajka Ružno pače vrlo je poznata i sve (otplesane) slike mala publika s lakoćom prepoznaje. I patkasti kostim i scena sa šašem i bambusom ne podnose nikakvu zabunu. Ali koreografija je najbolja u duhovitim detaljima kao što su ples jaja i rep divljih pataka, gdje si autorica dopušta otklon od priče, u smislu vlastite igre i dosjetke, gdje nije samo plesni — ilustrator.

Maja Đurinović