Ples se događa sada

Ples se događa sada

Mislim da ples danas ne možemo etiketirati, osim onoga što zovemo klasični balet. Danas je sve povezano, dopušteno i uklopljeno

U deset sati ujutro plesači su već u dvorani i devedeset minuta floor barrea počinje točno. Nakon pet minuta pauze slijedi devedeset minuta moderne plesne tehnike, horton. Čeka nas još najmanje četiri sata rada na koreografiji.

Takav je tempo nametnuo (a plesači dobrovoljno prihvatili) Fred Lasserre, koreograf i plesni pedagog iz Guadaloupea. Završio je plesnu akademiju Alvin Ailey u New Yorku i tamo podučavao. Plesao je, koreografirao i podučavao u mnogim zemljama svijeta — u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Sloveniji, Japanu, Togu, Ekvadoru, Martiniqueu, Guadeloupeu... Predaje jazz, horton, floor barre. Francusko ministarstvo kulture dodijelilo mu je ’93. naslov plesnoga pedagoga na temelju radnog iskustva te posebno priznanje kao iznimnom pedagogu jazz-a i suvremenog plesa. Posljednjih šest godina radio je u Sloveniji, gdje je osnovao ansambl Slovenski plesni projekt. Njegove koreografije Forgotten iz 1998. i Exit of Narcisse iz 2002. godine osvojile su prve nagrade na Ubus festivalu koreografskih minijatura u Beogradu. Kao koreograf predstavlja se zagrebačkoj publici 2. listopada u Tvornici. Plesna predstava... Čvrsto... Gorko... Slatko... rezultat je suradnje s Ansamblom apsolutnog pokreta.

Kako je došlo do suradnje s Ansamblom apsolutnog pokreta?

— Suradnja je započela koordinacijom nedavno preminulog Lea Stipaničića i Vesne Butorac, koja je između ostalog baletni pedagog u ovom ansamblu. Upoznao sam Suzanu Slivu i nakon nekoliko sastanaka odlučili smo se za suradnju. Ona je pristala na moje uvjete i jamčila određenu profesionalnu razinu plesača. Zato nisam inzistirao na audiciji, nego pristao raditi s njezinim ansamblom. Gledao sam njezinu predstavu Igre i tamo zapazio zanimljive plesače. Moj koncept predstave zasnivao se na tri riječi: čvrsto, gorko i slatko, jer sam mislio da se nova generacija reflektira kroz te tri riječi. Kada sam došao u Zagreb, koncepciju sam promijenio zbog plesača. Odlučio sam prilagoditi se radu s tim mladim ljudima i vidjeti kako će stvari funkcionirati.

Što je za vas ples, a što suvremeni ples?

— Ples je pokret i izražavanje. Koristimo se pokretom da bismo izrazili osjećaje. Netko tko stoji nepomično na sceni, to za mene nije ples. Nije potrebno gomilati pokrete, dovoljna je i jedna kretnja da privuče pozornost. Suvremeni je ples onaj koji se događa sada, danas, a to znači miješanje svega. U Francuskoj imamo profesionalne plesne kompanije koje se bave hip-hopom i priznate su i sponzorirane od ministarstva kulture. I odlične su. Jednakom ozbiljnošću treniraju klasični balet, suvremene plesne tehnike i jazz. Hvala bogu da smo sve otvoreniji i hrabriji pomicati granice. Danas u jednoj plesnoj kompaniji možete raditi različite plesne stilove i imati različite plesače (osim klasičnih baletnih kompanija). Zašto ne?!

Suvremeni ples za mene ne znači određeni način kretanja, nego uključivanje svega. Zašto ne koristiti baletne korake, moderne, jazz, afro. Sve ovisi o tome što želite reći i zašto to govorite.

Plesačima precizno zadajete korake i plesne sekvence. Improvizacijom se koristite vrlo malo.

— Zagovaram vođenu improvizaciju, no nikada na njoj ne zasnivam cijelu predstavu. Kao koreograf dajem priliku plesačima da se izraze na svoj, jedinstven način. Mogu im dati ideju na kojoj će raditi i vidjeti što će se dogoditi. Kao koreograf određenu ideju želim izraziti u pokretu. Plesači mi mogu dati materijal koji ne korespondira s onim što sam zamislio. Improvizacija treba biti neutralna ili točno usmjeravana. Za mene ona je i način da se plesač lakše i jače izrazi. Posao je koreografa da koreografira, a ne da povezuje i repetira nečije pokrete. Dođete, pokažete pokret i korake, objasnite ideju, vodite plesače i dajete im mogućnost da se izraze. Koreograf je taj koji u glavi ima sliku cijele predstave, koja uključuje i svjetlo i kostime i scenografiju. Plesači ponekad nisu svjesni svega. To je posao koreografa.

Koreografirate li uvijek na ovaj način?

— Nemam određeni stil koreografiranja, nego određen modus djelovanja. Ne mislim da ljudi mogu reći, ovo je Lasserreov stil. Educirao sam se u različitim školama, završio Alvin Ailey, učio graham, horton, jazz, indijske plesove i radio s brojnim tzv. suvremenim predavačima i koreografima. Stoga mislim da ples danas ne možemo etiketirati, osim onoga što zovemo klasični balet. Danas je sve povezano, dopušteno i uklopljeno. Vjerujem da se današnji plesači ne mogu ograničiti na jednu tehniku. To je gubljenje vremena.

Razgovarala Sanja Hrgetić