Nujan je rujan

Nujan je rujan

Dok smišljam tekst kojim ću potkrijepiti kvalitete suvremene hrvatske plesne scene, shvaćam da su svi lagano u očaju. I da zapravo, ako su se i snašli za vježbanje, još ne znaju gdje će u Zagrebu odigrati svoje predstave. Dobro, (još?) nema plesnog centra, ali nema više ni kazališta koje bi plesačima ustupilo scenu i tehniku. Neki ravnatelji ne daju dvoranu plesnom kazalištu ni za najam

Treća smjena Urbanog festivala uključivala je nekoliko projekata osoba poznatih nam iz plesnog miljea, pa su se na označenim gradskim punktovima mogla susresti i druga plesu bliska lica. Zapravo u to hladno, vlažno — prvo jesensko poslijepodne ove godine, najavljenim mjestima su se i šuljala uglavnom ta, na sve spremna, bića. Iskoristila sam priliku i konačno čestitala Nikolini Bujas Pristaš na prvoj nagradi (koju čini iznos od 7000 eura) za najperspektivnijega mladog koreografa na festivalu Julidans u Amsterdamu. Nagradu je ljetos osvojila koreografijom 2, koju izvodi s Jelenom Vukmirica. Međunarodni je žiri istaknuo: inovativnost u pristupu pokretu kojim, bez dodatne teatralizacije, stvara precizno fokusiran i zaseban plesni vokabular. Baš mi je drago. Kao i to da su se vratili iz Kaira i da su najavljeni na Octoberdanceu u Norveškoj.

Srela sam i Irmu Omerzo i Aleksandru Janevu. Irma je dobila odlične kritike na Mladim levima za Mi-Nous, a ljetos je, sa Zagrebačkim plesnim ansamblom u Svetvinčentu izašla s premijerom Meni ti to nije baš... koja je davno najavljena u Zagrebu. Aleksandra trenutno radi u plesnoj kompaniji u Nici, i čeka da se ovdje možda nešto perspektivnije desi. I dok tako pričamo stišćući se od hladnoće i vlage, i ja smišljam tekst kojim ću potkrijepiti kvalitete suvremene hrvatske plesne scene, shvaćam da su svi lagano u očaju. I da zapravo, ako su se i snašli za vježbanje, još ne znaju gdje će u Zagrebu odigrati svoje predstave. Dobro, (još?) nema plesnog centra, ali nema više ni kazališta koje bi plesačima ustupilo scenu i tehniku. Neki ravnatelji ne daju dvoranu plesnom kazalištu ni za najam. Pretpostavljam, iz principa, samo ne znam jesu li oni opće ili privatne naravi? Je li moguće da je na kraju, nakon svih priča, gore nego ikad? Da nema osobe koja bi podnijela povijesnu, novatorsku ulogu osnivanja i održavanja barem jedne, konkretne, grijane plesne scene, da ne pretjeramo odmah s centrom?

Uzimam »Vijenac« od 15. studenog 2001. i ponovno čitam Vujićevu Kulturnu promjenu i kulturnu strategiju. Primjećujući kako je suvremeni ples veoma dinamična umjetnost sa stalnim porastom publike i autora, ministar Vujić očekuje da će se u sljedećem desetljeću ta umjetnost i dalje razvijati... Potpuno se slažem, ako je suditi po ljudima koji se danas bave umijećem i umjetnošću pokreta. No, kako je krenulo ove jeseni, možemo više govoriti o zatiranju istih?!

Napeto razračunavanje

Drugi dio, ovog, čestitarski zamišljenog teksta, posvećen je hrvatskim baletnim umjetnicima. Baletna trupa Croatia pod umjetničkim vodstvom Svebora Sečaka, a s blagoslovom direktora baleta Bogdanića, i uz punu potporu matične im kuće, ljetos je ponovno nastupila u Covent Gardenu. I internetski i tiskani ljetni program baleta Royal Opera House dao im je lijepu najavu uz fotografiju (iz Zurovčeve koreografije Molim te, probudi me), obrazloživši ponovno gostovanje vrlo uspješnim prošlogodišnjim nastupom. Croatia je na poznatoj britanskoj sceni predstavila mlade domaće koreografe: Stašu Zurovaca, Barbaru Novković, Marka Boldina i Deanu Gobac.

Nakon Londona Croatia je nastupila u Kraljevini Jordan na Jerash festivalu.

Ansambl zagrebačkog Baleta ovih se dana vratio iz Ludwigsburga u Njemačkoj, gdje je od 16. do 25. rujna 2002. odigrao deset predstava Johannes Faust Passion Milka Šparembleka. (Kako za organizaciju gostovanja nije dovoljno imati dobru predstavu, rekla bih da se ovdje očituju i menedžerske sposobnosti intendanta Tarbuka!?)

Dobri glasi o rasprodanim ulaznicama i dobrim kritikama stigli su u Zagreb prije ansambla. Njemački kritičar već na početku prepoznaje originalan način suprotstavljanja srednjovjekovnog svijeta alkemije i znanosti paklu i sotoni. Djelo nudi mnogo uspjelih plesnih slika, a Šparemblekova koreografija puna je iznenađujućih scenskih dosjetki. Almira Osmanović briljantno utjelovljuje demonicu Lilith, demoni Suzane Bačić i Olje Jovanović asistiraju glavnim izvođačima s grotesknom živahnošću, a Corps de ballet je profinjeno insceniran između dobra i zla. I zaključak Dietbolfa Zerwecka: Tako izvedba Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba nudi napeto razračunavanje s temom Fausta.

No, kako je još u tijeku nujan rujan, evo druge male digresije. U petak 27. rujna u foyeru HNK-a u Zagrebu svečano je otkrivena bista Vlade Habuneka. Dakako, moja se primjedba ne tiče postavljenog spomena, nego se u takvim prigodama uvijek sjetim da među svim tim cijenjenim i važnim glavama hrvatskoga kazališta ne postoji ni jedna jedina koja bi pripadala baletnom umjetniku. U 126 godina profesionalnog baleta, koji je u više navrata zablistao na međunarodnim scenama, kao ansambl matične kuće i nacionalni ansambl, uz niz nezaobilaznih umjetničkih karijera, nema ni jedne (dovoljno) zaslužne osobe?

(Kad sam prije deset godina pisala tekst o povijesti baleta za monografiju HNK, činilo mi se da je to stalna mukotrpna borba za status unutar nacionalne kuće i šire, a urednik, gospodin Nikola Batušić, uputio me da Balet zauzima posebno mjesto u razvoju Hrvatskog narodnog kazališta. To posebno može se tumačiti na više načina. Balet uistinu ima iznimno važno mjesto u razvoju HNK, ali je odnos prema njemu koji put vrlo poseban...)

Maja Đurinović