Ništa se nije promijenilo

Ništa se nije promijenilo

Noam Chomsky, 11. 09, prev. Tomislav Brlek, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

Jedna od najčešćih fraza koje su se mogle čuti nakon terorističkog napada 11. rujna jest i ona »kako ništa više neće biti kao prije« i kako je sada sve bitno drukčije. Ostavimo li po strani traumatski šok koji je tog dana zadesio građane Amerike, teško je vjerovati kako se mnogo toga promijenilo. Upravo suprotno, godina je protekla u nervoznom iščekivanju novoga napada, do kojega nije došlo. Jedine dvije bitne promjene koje su osjetili građani Amerike jesu temeljita kontrola putnika u zračnom prometu i masovno ograničavanje građanskih sloboda na različitim razinama. Zbirka intervjua što ih je Chomsky dao u prvih mjesec dana nakon napada (ukoričenih u knjizi lapidarna naslova 9-11) počinje upravo takvom konstatacijom — riječ je o posve novom događaju u kojem je prvi put nakon 1812. napadnut američki teritorij. Dramatična je promjena u tome da su prvi put cijevi usmjerene na drugu stranu. Chomsky na stotinjak stranica detaljno i koherentno — manirom geopolitičkog komentatora i intelektualca opće prakse — razotkriva historijski i politički kontekst napada, njegovu pozadinu i predviđa kretanja zapadno orijentirane elite. Metodom povijesne retrospektive i metodologijom odbacivanja isprazna patriotizma, Chomsky skicira sve najvažnije smjernice koje cjelokupnu problematiku navode na jednostavno pitanje — je li Amerika uistinu nevina žrtva? U tom kontekstu zanimljiva je konstatacija kako Amerika — unatoč uvriježenu mišljenju — ne vlada korporativnim projektom globalizacije, »premda dakako u njemu ima vodeću ulogu«. Postojanje problema unutar Hardt-Negrijevskog Imperija čini se glavnim uzrokom napada, kojem ionako nije bio cilj stvaranje novog političkog okružja i nove konstelacije moći.

Performativni terorizam

Ključno pitanje na koje treba odgovoriti glasi: zbog čega je zapravo napadnuta Amerika? Chomsky je ovdje nedvosmislen: napad nema nikakve veze s ekonomskom globalizacijom ili gospodarskim imperijalizmom, jer su te stvari potpuno nepoznate radikalnim islamistima. Ciljevi su drukčiji, a bin Laden ih je više puta elokventno izrekao: svrgnuti izopačene i represivne režime u arapskom svijetu i zamijeniti ih istinskim islamskim režimima koji će podupirati muslimane u borbi protiv nevjernika; sve ostalo, uključujući sukob civilizacija ili genetsku mržnju muslimana prema zapadnom svijetu tek su floskule i ne dotiču stvarni problem. Chomsky ovdje i dalje ponavlja svoju staru tvrdnju kako su SAD zapravo fundamentalistička i teroristička država: terorizam, suprotno uvriježenu mišljenju, nije oružje slabih već najjačih koji nasilje rabe u političke svrhe. On u ovoj zbirci intervjua iznosi kronologiju zbivanja obogaćenu političkim i gospodarskim kontekstom; analizirajući sve relevantne faktore u ovom terorističkom metežu, nimalo ne štedi SAD, precizno dijagnosticirajući osnovne uzroke koji su američki terorizam na tragičan način poput bumeranga vratili na njihov teritorij. U nepreglednoj gomili onih koji su u proteklih godinu dana marljivo analizirali spomenute događaje, Chomsky je zasigurno jedna od relevantnijih, teorijski obavještenijih i analitički preciznijih osoba. No, kako to obično biva, bilo je disparatnih glasova poput kompozitora koji su u tom napadu vidjeli vrhunski umjetnički čin, a od recentnijih primjera tu je onaj kako je riječ o performativnom terorizmu, odnosno terorizmu kao avangardi. Dvije tako obične i trivijalne, a zapravo presudne stvari najčešće su zanemarivane ili uopće nisu spomenute. Prvo, gotovo se uopće nije spominjala čarobna formula droga i nafta koja uvelike određuje sve što se proteklih godinu dana zbivalo u glavama američkih političara. Drugo, dosad u javnosti nije izašao ni jedan čvrsti dokaz koji bi potvrdio da iza napada uistinu stoji bin Ladenova organizacija (što je dakako odmah izazvalo teoretičare zavjera koji smatraju da je Amerika napala samu sebe).

Virtualni terorizam

Osim toga, terapeutski učinak napada posve je zanemaren, a njegova psihološka pozadina koja govori mnogo više o simboličkoj slici negoli o materijalnim posljedicama nije zauzela mjesto u mreži prihvatljivih teorija. Uistinu, kao da je riječ o virtualnom terorizmu: godina dana straha i iščekivanja, potpuno promašena američka intervencija u Afganistanu, koju nitko nije snimio ni prikazao, bin Laden koji je toliko dobro skriven te izgleda kao da možda uopće i ne postoji... U simboličkoj mreži u koju su se Amerikanci nehotice uhvatili, talibani postaju remetilački faktor, materijalizirani višak koji se »ne da simbolizirati«, koji u fizičkom smislu ostaje nevidljiv i nejasan te je upravo zato golema prijetnja. Što se Amerikanaca tiče, njima i dalje ništa nije jasno, jer se na nacionalnoj razini mahanjem zastava odbija suočavanje s realnošću, koja čak ni u obliku traumatskog šoka nije bila dovoljno snažna da ukaže na strukturu osnovnog problema u kojem su muslimani tek nevidljivi katalizator u procesu osvještavanja vlastite pozicije unutar onog što se danas naziva Imperij. Chomskyjeva je knjiga vrlo precizan, faktografski iscrpan i metodološki nedvosmislen priručnik za rasvjetljavanje pozadine recentnih političkih procesa i kretanja; ono što mu nedostaje zapravo je dublji uvid u samu narav ideologije, koja navedene procese umrežuje u simboličku strukturu što nadilazi puki politološki i ekonomski okvir interpretacije.

Tonči Valentić