Nesputana seksualnost i autentična gluma

I tvoju mamu također (Y tu mama también), red. Alfonso Cuaron

U zadnjih desetak godina golo tijelo i seks gotovo su istjerani iz holivudske kinematografije, no zato filmska erotika cvjeta u izdancima američke nezavisne scene, azijske, latinoameričke i europske produkcije. Erotikom i (poprilično otvorenim) seksom vrvi zadnji film meksičkog sineasta Alfonsa Cuaróna I tvoju mamu također (Y tu mama también, 2001), a kao što to nerijetko biva, eros je ovdje spojen s tanatosom, ali na neočekivan način.

Cuarón, koji je da bi snimio ovaj film nakratko prekinuo uspješnu holivudsku karijeru (Mala princeza, Velika očekivanja), osmislio je priču o dvojici urbanih adolescenata i njihovoj definitivnoj inicijaciji u ’svijet odraslih’, što se zbiva tijekom i nakon dugog putovanja prema moru u društvu atraktivne mlade žene, desetak godina starije od njih. Film je kompozicijski koncipiran tako da je u njegovom središtu automobilsko putovanje odnosno struktura zvana film ceste, ono što putovanju prethodi zapravo je dug prolog u kojem se protagonistima daje prostor elementarne karakterizacije, a završetak je očigledni epilog što na seksualno i psihološki burnu prethodnu pustolovinu baca novo svjetlo koje muški protagonisti i gledatelji nisu mogli ni slutiti. O kakvoj je konkretnije pustolovini riječ? Najbolji prijatelji, Tenoch (Diego Luna) i Julio (Gael García Bernal, Pasja ljubav), ljeto prije upisa na fakultet provode s Luisom, suprugom Tenochova daljnjeg rođaka ’na koju’ su masturbirali i koja im, za divno čudo, izvanrednom nesputanošću ispuni najsmjelije želje. No seks nije samo radosni užitak, može donijeti sa sobom i potištenost, tjeskobu, što dvojica mladića itekako iskuse, što ih motivira da priznaju jedan drugom stvari koje ’nisu smjeli’ uraditi, ali jesu (seksualno općili s djevojkom onog drugog), što naposljetku uruši njihovo prijateljstvo, čemu svoj obol daje i kratak međusobni homoseksualni ’ekskurs’.

Erotska bajka

Na jednoj razini, I tvoju mamu također zapravo je erotska bajka, adolescentska maštarija realizirana u fantazijskom modusu, na što jasno upozoravaju neki signali. Mladići su Luisu poveli na plažu Rajska usta koju su doslovno izmislili u trenutnoj verbalnoj improvizaciji, želeći navabiti mladu ženu da im se pridruži u ljetnom provodu. Međutim, nakon dana i dana uzaludnog lutanja ruralnim meksičkim ambijentima u potrazi za bilo kakvom plažom, pokaže se da Rajska usta doista postoje, što mladiće dakako šokira. Znakovito je i da je plaža slučajno otkrivena pošto su mladići slučajno skrenuli na makadamski put, želeći od Luise prikriti činjenicu da su plažu izmislili i da pojma nemaju gdje se nalaze, te zaglibili u, kako se uskoro pokazalo, priobalnom pijesku. Ti (pro)fantazijski motivi prisnaženi su off komentarima radnji filma nepripadnog, neutralnog naratora, s obzirom da se može shvatiti da su u funkciji naglašavanja fikcionalnosti zbivanja, isticanja da ono što gledamo nije zbilja nego priča. No istovremeno, tragovi zbilje, koji upućuju na realistički kontekst filma, prosuti su cijelim njegovim trajanjem: jasni socijalno-politički podtekst zbivanja, nenametljivo ali vrlo učinkovito ’usputno’ bilježenje svakodnevne vojno-policijske prakse, siromaštva sela, političke korupcije, rasta ’nove nove ljevice’, antiamerikanizma, antiglobalizacije; također, tu je i realizam psiholoških elemenata poput primjerice krhkosti adolescentskog prijateljstva. Narator u offu pak, koji je prethodno mogao biti dokaz u prilog (pro)fantazijskog modusa, s druge strane svojim objektivizirajućim iskazima prikazanim zbivanjima itekako daje premaz stvarnosnog (upravo on upozorava da je u odnosu Tenocha i Julija od ranije prisutna dubinska klica razdora, neovisna od seksualnih motiva). Također, na Luisino posve nenadano otpuštanje svih seksualnih kočnica, čija se (ne)motivacija doima bliskom onom protagonista pornografskih uradaka, u samoj završnici — ’epilogu’ baca se sasvim novo, ’realističnije’ svjetlo, tužnim otkrićem koje i mladiće i gledatelje ostavljaju zatečenima, zbunjenima i zapravo ostavljaju ’bez teksta’.

Intrigantno i diskutabilno

Ukratko, Alfonso Cuarón u svom je povratničkom filmu u meksičku kinematografiju na čudan način izmiješao realistički i bajkovit kontekst, stvorivši cjelinu koja je istovremeno intrigantna i diskutabilna. Ključni problem filma, koji će u nekog prizvati Julesa i Jima, u nekog Ostani kraj mene, u nekog Rane ili Munje, ipak je dramaturške prirode. Kako kod se okrene, dojam bi bio snažniji da Cuarón od trenutka dolaska na ’plažu snova’ ne počne gubiti dramsku kompaktnost, nabitost, gustinu, energiju. Film se razvodnjava, mlači, i umjesto gorespomenutih — više ili manje laskavih asocijacija, gledatelju odjednom počne padati na pamet grozomorni Žal, no na svu sreću, I tvoju mamu također u tim trenucima krase postojano autentični glumci i postojano nesputana seksualnost. Opor ’epilog’ stavlja točku na i filma u kojem se miješaju hedonistički vitalizam i tjeskoba, pubertetska balavost s izrazitim proplamsajima zrenja, filma čiji su protagonisti usprkos djelomičnoj bajkovitosti zbivanja vrlo zbiljski, vrlo prepoznatljivi.

Cuarón je darovit režiser; dovoljno je spomenuti ’nehotično’ poetične prizore podvodnih utrka mladića ili scenu njihove masturbacije na bazenu, kad se izvanrednom kompozicijom kadra, planom i kutom snimanja ’prizemljuje’ jedan nadasve stereotipan motiv i dobiva odgovarajuću intonaciju, a sjetimo se kako je isti bio iritantno patetičan u Fellinijevom Amarcordu.

Za kraj, posebno je zadovoljstvo istaknuti izgled i nastup Maribel Verdú, koju u nas, ako se ne varam, nismo mogli vidjeti od Luninih Zlatnih muda. Nekad animalno putena, na tragu Ave Gardner — dakle s dozom brutalne senzualnosti, sada je neprepoznatljivo vitka, upravo prozračno erotična i sa svojom trideset i jednom godinom ljepša nego ikad. I dalje je sklona rušenju seksualnih tabua, te je njezin nastup jedan od sastojaka zbog kojih ovaj film ne treba propustiti, mada ukupnom kvalitetom znatno zaostaje za svojim ’zemljakom’, antologijskom Pasjom ljubavlju.

Damir Radić