Lionel Hampton (1909-2002)

Sa svjetske je jazz-scene 31. kolovoza zauvijek otišao jedan od najslavnijih i posljednjih protagonista swinga, vibrafonist, bubnjar, pijanist, skladatelj i vođa orkestra Lionel Hampton. Hamptonovo je ime najuže vezano za prihvatljiv tip jazza kojem nisu mogli odoljeti ni najveći protivnici te glazbe. Svojim je karakterističnim, ležernim, a ako je trebalo i žestokim načinom sviranja vibrafona i bubnjeva, pa i vokalom, više od sedamdeset godina neprekidne aktivnosti na gotovo svim svjetskim pozornicama jazza plijenio slušateljstvo, koje ga je uvijek prihvaćalo s velikim simpatijama. Bio je i majstor za uspostavljanje kontakta s publikom, izvodeći gotovo na isti način do kraja života neke od svojih nepresušnih swing-hitova poput Midnight Sun, Flying Home, Down Home Jump, Air Mail Special i Hay-Ba-Ba-Rebop, nagovijestivši posljednjom eru takozvanog scat-načina pjevanja, afirmirana poslije u stilu be-bop. Iako nije prvi jazz-glazbenik koji će promovirati vibrafon, odnosno vibraharph u jazzu, pretekao ga je u tome Red Norvo već tijekom kasnih dvadesetih godina, Hamptonova je zasluga za ulogu tog instrumenta nemjerljiva, i datira još iz godine 1930, kad je s tim instrumentom snimio prvu verziju legendarne skladbe Fatsa Wallera Memories of You.

Lionel Hampton Hamp rodio se u Louisvilleu, u Kentuckyju, 12. travnja 1909. Odrastao je u Chicagu, gdje je već svirao bubnjeve u Chicago Defender Newsboys Bandu. Preselivši u Kaliforniju, nastupa kao bubnjar u orkestrima Paula Howarda, Eddieja Barefielda i Lesa Hitea. U trenutku kad je uz taj posljednji kao solist zasvirao legendarni Louis Armstrong, Hampton će prvi put posegnuti za vibrafonom. Nakon nekoliko godina provedenih u Hiteovom orkestru čut će ga u Sebastian’s Cotton Clubu u Los Angelesu Kralj swinga, znameniti klarinetist i bandleader Benny Goodman i odmah povesti sa sobom, te će Hampton uskoro postati nezamjenjivim članom tada pomalo revolucionarna Goodmanova swing-kvarteta s pijanistom Teddyjem Wilsonom i bubnjarem Geneom Krupom, prvog malog jazz-sastava u kojem su godinama ravnopravno svirali bijeli i obojeni džezisti. Sljedeći se velik korak u karijeri Lionela Hamptona zbio u rujnu 1940, kad je prvi put stao pred vlastiti big band, s kojim će odmah postići veliku popularnost i koji će postati najvažnijim korpusom u cjelokupnom djelovanju tog, po svemu iznimnog jazz-glazbenika i showmana. U tim će big bandovima swinga biti tijekom godina promovirana cijela generacija znamenitih teksaških alt- i tenor-saksofonista; Earl Bostic, Arnett Cobb, Illinois Jacquet, Jack McVea, Dexter Gordon te još neki. Tijekom pedesetih godina, kad se Hampton okreće stilu crnačkog rhythm & bluesa, ti solisti imaju ključnu ulogu, a bio je to i temelj njihovih uspješnih kasnijih karijera, u kojima nije nikad nedostajao Hamptonov pečat swinga.

Nastup u Zagrebu

Sa svojim će big bandom, ispred kojeg će na pozornici uvijek dominirati vibrafon i set bubnjeva, Hampton nastupati po cijelome svijetu, uključivši zapažene turneje po Sjevernoj Africi, Australiji, Japanu i dakako europskim zemljama, te tako pamtimo i Hamptonov nastup u zagrebačkoj dvorani »Vatroslav Lisinski« održan polovicom sedamdesetih godina.

Godine je 1982. Lionel Hampton proglašen počasnim građaninom Los Angelesa, a nešto kasnije imenovan je i ambasadorom glazbe UN-a. Velik broj nagrada i počasnih doktorata, među kojima Nagrada Kennedy Centra i Medalja za umjetnost rese njegovu zbirku, kao i golem broj diskografskih izdanja, niz kojih je započeo još 1937, kad je počeo snimati redovito za etiketu Victor.

Hamptonovim je orkestrima prošao velik broj istaknutih imena jazza, a on se sam pojavio i u filmu The Benny Goodman Story iz 1955.

Svojim je u srži jednostavnim, ali zaraznim swingom, prenesenim uvijek izravno na slušateljstvo, Hampton uspijevao i u kasnim godinama za svoj jazz privoljeti i generacijski udaljene mlade slušatelje. Godine 1999. osnovao je nov orkestar s mladim glazbenicima, žanjući s njima i nakon navršene devedesete godine velike uspjehe.

Univerzitet u Idahu svoju je glazbenu školu 1987. nazvao Hamptonovim imenom i ta je jedina u svijetu koja nosi ime po nekom glazbeniku jazza. Tema Flying Home, Hamptonovo djelo napisano još daleke 1937, smrću tog velikana jazza i swinga dobiva i alegorijsko značenje i zacijelo će nadahnjivati i buduće generacije džezista i ljubitelja te glazbe, podsjećajući uvijek na legendarnoga Kralja vibrafona.