Branka Blažević, Gorenčice, ur. Stjepan Laljak, Matica hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2002.
Nekadašnji Zaprešić dijelio se na Donji — odakle su bili takozvani Dolenci, te Gornji — odakle dolaze Gorenci (kojima je posvećena i ova zbirčica poezije). Gorenci su se pak dalje dijelili na Jakšince i Žabarce, te Novodvorce i Kalamire. O većini njih Matica hrvatska Zaprešić, i to iz pera nekoliko pjesnika, izdala je zbirke — Jakšinčice Ivana Čedomira Ostreša, Žabarčice Branke Laljak, te Dolenčice troje autora (Ivana Lulića, Željke Skledar i Ivana Huzjana), kojima se ove godine bilježenjem starih riječi, ljudi i običaja kroz pjesnički izraz pridružila i Branka Blažević svojim Gorenčicama. Riječ je o zbirki od trideset i osam pjesama na starom zaprešićkom kajkavskom; podijeljenoj u tri cjeline: Napopek (što bi se moglo prevesti kao uzduž i poprijeko — sa četrnaest pjesama — koje uglavnom govore o minulim običajima; primjerice Se pešice, Potočnice z Lužnice, Bačvarska); Zmislim se (jedanaest pjesama — primjerice Cukorlin, Škrija, Jurjevska) i Naj me (trinaest pjesama — dijaloškog tipa; primjerice Oj malo sim, Putna, Ni jasno).
Od pjesnikinje saznajemo mnogo o starom, negdašnjem Zaprešiću kakav više ne postoji — osim u pričama njegovih starosjedilaca. Svemu pridonose i bajkovite ilustracije Čedomira Ostraša, s licima i prizorima iz mitoloških, narodnih predaja, koje Gorenčicama nedvojbeno daju začin i ozračje prohujala vremena.
Katarina Marić
Klikni za povratak