Vijenac 224

Kazalište, Ples

Nakon 7. MKFM-a (od 10. srpnja — 5. rujna 2002)

Dva mjeseca kazališta!

7. MKFM iznjedrio je mnogo dobrih ideja, potaknuo na međusobnu suradnju domaće i strane studente, i — među mladima koji tek otkrivaju kazališne tajne otkrio nekoliko uistinu darovitih pojedinaca

Nakon 7. MKFM-a (od 10. srpnja — 5. rujna 2002)

Dva mjeseca kazališta!

7. MKFM iznjedrio je mnogo dobrih ideja, potaknuo na međusobnu suradnju domaće i strane studente, i — među mladima koji tek otkrivaju kazališne tajne otkrio nekoliko uistinu darovitih pojedinaca

Jedini edukacijski kazališni festival u Hrvatskoj, pulski Međunarodni kazališni festival mladih, u sedmom je ljetu svoga postojanja zadržao i proširio početnu koncepciju koju je osmislio direktor festivala Robert Raponja. Riječ je o kazališnome festivalu koji je i ovoga ljeta okupio mlade talente, početnike i iskusne umjetnike da putem kazališnih radionica, predavanja i stvaranja predstava steknu i prenesu znanja iz svih segmenata koji čine kazališnu predstavu. Dramsko pisanje, gluma, režija, komponiranje i sviranje scenske glazbe, proučavanje scenskoga pokreta i govora, kostimografije, scenografije, plesa i pjevanja, kulturna razmjena putem međunarodnih kulturnih institucija i fundacija te marketinga i kulturnog menedžmenta — bile su teme čak petnaest radionica koje su vodili eminentni domaći i strani umjetnici i kulturni djelatnici. Sedmi međunarodni kazališni festival trajao je od 10. srpnja do 5. rujna, a najvećim je dijelom bio posvećen Miroslavu Krleži. Valja kazati kako se za poneke predstave tražila karta više, uglavnom su sve bile odlično posjećene, a održavale su se na otvorenome prostoru pulskoga Kaštela, u dijelu Povijesnoga muzeja grada Pule, u Malome rimskom kazalištu i u zgradi INK-a. Odmah na početku, praizvedbom Fritzspiela Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje, postavljeni su visoki estetski kriteriji festivala, ali i široke granice slobode interpretacije doživljaja lika i djela Miroslava Krleže.

Puba i Leone

Na MKFM gostovala je i mnogo puta hvaljena zagrebačka predstava Adam i Eva u režiji Franke Perković, a pravo su iznenađenje priredili studenti druge godine Fakulteta dramskih umjetnosti iz Cetinja, koji su pod vodstvom šefa klase Bore Stjepanovića u Istarskome narodnom kazalištu položili godišnji ispit iz predmeta gluma na Gospodi Glembajevima. Neopterećeni dikcijom, Crnogorci su ponudili zanimljiv erotizirajući odnos između Pube Fabritzya i Leona Glembaya. Zbor Romeo i Julija Kraljevskoga dramskog kazališta iz Stockholma nastupa u raznim svečanim prigodama, primjerice na dodjeli Nobelove nagrade, a hrvatska ga je publika već imala prilike sresti u Zagrebu, Zadru i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Sastavljen od mladih glumaca plesača i pjevača, švedski Zbor Romeo i Julija u Puli je uspješno predstavio program koji se zasniva na malim predstavama obilježenima ludičkim pristupom prema svim izražajnim sredstvima, od svirke, glume, pantomime i pjevanja. MKFM ovoga je ljeta priredio i Večer talijanske komedije, a najambicioznija festivalska predstava svakako je bila Kristofor Kolumbus Miroslava Krleže u izvedbi studenata Ohio University School of Theater i zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. Ideju i režiju predstave zajedno su potpisali profesori i studenti Borna Baletić, Saša Božić, William Fisher i Nathaniel Lemoine. Ako ništa drugo, ova je predstava svakako dokazala da je Amerikancima Krleža — nigdje, a Kolumbo — svagdje. Baš obrnuto nego u nas.

Ivšićev Sunčani Grad

Bez ikakvih pretencioznosti, posve neopterećena i scenski iznimno privlačna pokazala se predstava Kraljevo u režiji Australke Jacqui Carroll. Sunčani Grad Radovana Ivšića u izvedbi Nove Grupe nažalost je kolidirao s premijerom Medeje na Brijunima, a to nije bila jedina ovoljetna kolizija u pulskim kulturnim zbivanjima, što je zapravo dobro, jer znači da je kulturna ponuda bila bogata. Od MKFM-ovih dramskih radionica koje su završavale javnim prezentacijama na pozornici INK-a ove godine treba izdvojiti Istarske štorice s temom sajma i idejom otkrivanja i učenja istarske čakavštine, potom Vukmiričin Chorus, traženje nulte točke glumca ili bilo koje druge osobe koja javno nastupa i izgubi pojam o vlastitoj privatnosti, Glumačke vježbe po metodi Tadashi Suzuki, te Osnove glume Bore Stjepanovića.

Sve u svemu, 7. MKFM iznjedrio je mnogo dobrih ideja, potaknuo na međusobnu suradnju domaće i strane studente, i — među mladima koji tek otkrivaju kazališne tajne otkrio nekoliko uistinu darovitih pojedinaca.

Dubravka Lampalov

Vijenac 224

224 - 5. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak