Cjelovita kreacija

Cjelovita kreacija

Branka Stilinović, sopran, Verdi, Puccini, Ponchielli, Mascagni, Wagner, Borodin, Zajc, Bersa, Gotovac, MIC KDZ-a, M-706701-16-5, 2002.

Temeljita pripremljenost za svaki trenutak karijere i za svaki javni nastup ili budući iskorak možda je i glavna kvaliteta pjevanja gospođe Stilinović, itekako čujna i na ovom nosaču zvuka. Prekrasna, bogomdanim omjerom udjela metala i topline jedinstvena boja glasa, kojom vas taj dramski sopran osvoji u prvome slušanju, ne bi značila previše kad iza konačnog nastupa, iza definitivno nastudirane interpretacije s kojom bi ona izašla na scenu ili pred mikrofon, ne bi stajali sati marljiva rada i promišljanja, kako na tehničkoj dotjeranosti, tako i na muzičkom oblikovanju notnog predloška. Čini se da ona ta dva segmenta, tehniku i muzikalnost, nikada nije ni odvajala, nego su oni jedan drugi nadopunjavali, a s obzirom na raskoš glasa i glasovne mogućnosti rijetko uvjetovali. Konačni je rezultat zapjev u kojem je svaki ton na svojem mjestu, u istoj ariji na istome mjestu uvijek jednako impostiran, dahovi su uzeti mudro, te se čini da u njezinu pjevanju inače vrlo zahtjevna repertoara zapravo nema nimalo rizika. Ritmička struktura arije nikad ne trpi zbog možebitnih tehničkih poteškoća. Raznovrsnost načina emitiranja tona i visoka tehnička razina pripremljenosti omogućuje joj pritom raskošno dinamičko nijansiranje, pa je sama interpretacija mahom na zavidnoj razini. Jedino što nekomu možda može nedostajati jest čar trenutka, kreativna neizvjesnost ili improvizacija na samom nastupu, jer se čini da u ovako temeljito nastudiranim arijama za takvo što naprosto nije ostavljeno prostora.

Izbor od dvanaest arija različita karaktera dostojno predočuje sve navedene kvalitete velike operne umjetnice. Poznata arija Toske čini mi se vrhuncem prikazanog interpretativnog umijeća u smislu bogatstva palete tonskog slikanja i cjelovitosti umjetničke kreacije. Orkestralna je pratnja solidna, ali često, iz današnjega kuta gledanja na opernu umjetnost, odveć tiha i podređena pjevačici. Sve se arije izvode na hrvatskom jeziku, što opet doprinosi neuobičajenosti, jedinstvenosti i vjerodostojnosti toga povijesnog glazbenog dokumenta. Popratna je knjižica lijepo dizajnirana, a poželjeli bismo o tako zaslužnoj hrvatskoj umjetnici zaokružene karijere pročitati i više.

Mario-Osvin Pavčević