Čitko (i pitko?)

Čitko (i pitko?)

Tracy Chevalier, Djevojka s bisernom naušnicom, prev. Maja Šoljan, AGM, Zagreb, 2002.

Tracy Chevalier (1962), Amerikanka koja živi i piše u Engleskoj, spisateljica je postala nakon što je završila večernju školu kreativnoga pisanja, utvrdivši zanat i sveučilišnom diplomom iz kreativnog pisanja. Koliko joj je tečaj zaista pomogao, a koliko je riječ o darovitoj spisateljici ostat će tajnom, ali iz njezina romana Djevojka s bisernom naušnicom koji je nakon dominiranja svjetskim (američkim posebno) književnim listama dospio i do nas u skladnu i vrlo prohodnu prijevodu Maje Šoljan, vidljivo je kako je riječ o književnici od zanata. Književni stil Chevalierove elegantan je i dorađen, s profinjenim osjećajem za detalj, prohodne rečenice u kojoj će čitatelj uživati. S druge strane sasvim je očito da Chevalierova ne pokušava prodrijeti suviše duboko, ona nema bitnih i velikih ideja kojima bi se pokušala probiti do zahtjevnijeg čitatelja. Dakle, pisanje se, barem u pogledu savladane spisateljske abecede, zaista može učiti i — naučiti. Dobra je vijest da proza Chevalierove i ne pokušava prodavati pamet niti se ovaj roman predstavlja kao iznimna naratološka struktura koja se trudi izroditi originalna, virtuozna rješenja.

Interes za detalj

Proza Tracy Chevalier mogla bi se opisati kao literarni ekvivalent motiva s Vermeerovih slika. Baš kao što najveći broj od 35 poznatih platna nizozemskog majstora donosi intimne detalje iz svakodnevice delftskog doma, tako i Chevalierova pokazuje osobit interes za detalj, za intimnu priču, bez velikih povijesnih zamaha. Mljekarica što toči mlijeko iz vrča, žena koja piše, mali privatni koncert, žena s vrčem za vodu, sve su detalji-motivi poznatih slika koje u prozu pretače američka spisateljica. Sličnom temom romansirane povijesti umjetnosti, detaljima života poznatih slikara, bave se još dvije recentne proze, Tulip Fever Deborah Moggach i Girl in Hyacinth Blue Susan Vreeland (druga je nedavno u nas prevedena kao Portret u delftsko modrom).

Djevojka s bisernom naušnicom ispovijed je šesnaestogodišnje Griet, nepismene i siromašne sluškinje, protestantkinje u okolini delftske katoličke četvrti u kojoj živi Vermeerova obitelj. Roman o životu u kućanstvu velikog nizozemskog slikara pripovijedan je iz vizure sluškinje, koja će postati djevojka s bisernom naušnicom s poznatog portreta. Romansirana ispovijed djevojke s portreta nije povijesni roman, ona je intimno djelo o suptilnom odnosu velikog slikara i osobe s dna socijalne ljestvice koja mu održava kućanstvo i čisti atelijer, odnosa na rubu skandala prožeta finom emocijom i naznakama erotičnosti. Roman je i slika obiteljskog života Delfta iz druge polovice 17. stoljeća, fikcija o velikom slikaru o kojem se malo zna i dvjema obiteljima s dva kraja grada i dva kraja socijalne strukture.

Pravolinijska fabula

Djevojka s bisernom naušnicom tako je dijelom i društveni roman koji društvene odnose Delfta 17. stoljeća (u kojem baš kao i danas anonimni mesar kotira bolje od slavnog slikara) rasvjetljava i preko njih gradi pripovijest o sluškinji u uglednoj kući, o odnosu mecena i umjetnika i, konačno, o položaju mlade žene okružene ljudima iz socijalno bolje rangirane grupe. Fabula romana kreće se pravolinijski, bez strukturalnih izleta, tijekom trinaest mjeseci, sa završnim poglavljem koje se događa deset godina poslije, neposredno po smrti slikara. Što bi se reklo: školski dobro skrojen roman i ugodno štivo vješte stilistice, i tu književno-povijesno značenje romana završava.

Ukoliko ste pak ljubitelj slikarstva koji gledajući slike mašta o tome kako su nastale, ovaj je roman idealno štivo u kojem se, fascinacijom šesnaestogodišnjakinje s okom za boje koja od sluškinje postaje asistentica pa i model, govori o nastajanju poznatih umjetnina. A roman nam otkriva i navodnu (u povijesno-umjetničkom smislu sasvim nebitnu) tajnu: neke od Vermeerovih slika pomagala je stvarati i jedna sluškinja, rješavajući na njima najbitnije detalje.

Usput, Djevojka s bisernom naušnicom nastala je slučajno, ispovjedila je jednom Tracy Chevalier, kad joj je dokoni pogled pao na reprodukciju slavne Vermeerove slike. Ljubiteljima ugodna i pitka književnog stila Tracy Chevalier i tema koje oživljavaju događaje iz udžbenika povijesti umjetnosti svidjet će se i ono na čemu Chevalierova upravo radi: intenzivno promatra poznatu srednjovjekovnu tapiseriju Dama i jednorog (razmišljajući o izrazu na licu da l’ dame da l’ jednoroga?), čiji original visi u Muzeju Cluny u Parizu. Što će se iz nje izroditi, znat ćemo ubrzo, ali da će biti čitko (i plitko?) nije teško pogoditi.

Jasen Boko