Vijenac 223

Film

Katarina Marić

Užasi totalitarizma

Istok-zapad (East-West), red. Regis Wargnier

Užasi totalitarizma

Istok-zapad (East-West), red. Regis Wargnier

Epski spora, ali tematski bogata priča o čežnji za slobodom; intimistička drama o ruskom poratnom razdoru, očaju i nadi, redatelja Regisa Wargniera (Indokina), zasnovna na stvarnim događajima zapadnjačkih obitelji koje su se na poziv SSSR-a, idealistički vjerujući obećanjima, vraćale u krilo Majke Rusije. Živopisan je to i emotivan pogled injektiranja zapadne civilizacije u strogi komunistički Istok, izlaganjem o maloj sretnoj i običnoj tročlanoj obitelji, čiji se životi mijenjaju po susretu sa Staljinovom vladavinom terora (domoljubnim liječnikom, suprugom Francuskinjom i sinčićem).

Melankolična i klaustrofobična osjenčana fotografija toplih smeđih tonova vrlo sugestivno prenosi atmosferu komunalki i ozračje četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća, pri čemu svaku scenu autor postavlja s gotovo opsesivno intimističkom pažnjom, kao da je svaka za sebe hermetičan, brižno zatvoren mini art-film (no izrazitu napetost i uznemirenost začudno stvaraju ne toliko interijerne scene, nego one u eksterijerima — na ulicama grada, jer na njima nikoga nema, a sluti se prijeteća prisutnost). Snimano je, između ostalog, na bugarskim lokacijama i u Kijevu, s nedvojbenim senzibilitetom za dočaravanje očaja i mračne bezizlaznosti Staljinova režima, kad je i ma kakav oblik liberalizacije bio gotovo nemoguć. Naime, većina povratnika trenutno je smaknuta, s paranoidnom optužbom imperijalističkih špijuna, a intelektualci potrebni za propagandističke svrhe bivali su pošteđeni, životareći pod budnom prismotrom Velikog brata.

Višeslojan trokut

Najsvjetlija točka filma definitivno su glumačke izvedbe — osobito izvrsna Sandrine Bonnaire kao Parižanka Marie (Wargnier je kadrira pronicavo — kao emotivno središte filma; a sitni nezamjetni proplamsaji njegove umjetničke savršenosti također se zrcale upravo u njoj — odsjaj duge na ogrlici kao znak rastuće nade, primjerice — što se međutim ipak bolje može uočiti na DVD-u negoli VHS-u) — supruga ugledna liječnika (dirljiv i uvijek pouzdan Oleg Menchikov), i mladi energični Sergei Bodrov jr. (sin Sergeja Bodrova, danas već i cijenjeni redatelj — Sestre) kao Saša, potencijalni olimpijski plivač, te karizmom i elegancijom ogrnuta veteranka Catherine Deneuve; baš kao i razvoj i intenzitet njihovih odnosa tijekom desetogodišnjeg razdoblja.

Višeslojan je to ljubavni trokut (katkad i četverokut), tenzičnosti nalik onoj iz Scorsesejeva Doba nevinosti, iako sentimentalističke korelacije nikako nisu naglašene ni prezasićene, a ni poneki likovi nisu onakvi kakvima se čine, nego prepuni latentnih, suptilno nedorečenih motiva. Ipak, uza sve prednosti, Istok-zapad nedovoljno je dosljedan film i može se reći da pati od split-sindroma: prvi se dio odvija sporo, dan-po-dan — teško dramatski; dok se drugi pretvara u čisti napeti hladnoratovski triler. No i uza sve slabosti i stalno balansiranje između soap-melodrame i angažirane socio-političke drame, Wargnier ipak stvara vrlo solidno i sugestivno djelo snažnih individua i individualnih sudbina iza željezne zavjese i svakodnevne bezimene strave totalitarističkoga socijalizma.

Katarina Marić

Vijenac 223

223 - 19. rujna 2002. | Arhiva

Klikni za povratak