Učvršćivanje novog koncepta

Učvršćivanje novog koncepta

»Hrvatsko glumište«, časopis Hrvatskog društva dramskih umjetnika, gl. ur. Marko Torjanac, br. 17, Zagreb, proljeće 2002.

Za razliku od naslovnice prošlog broja, na kojoj je prazno gledalište moglo asocirati na glumački pokus, ali isto tako i na nedostatak gledatelja u kazalištima, krik lica s naslovnice novoga, proljetnog broja »Hrvatskog glumišta« kao da prikazuje želju da se glumački glas što dalje čuje. Nažalost, što se tiče ovog, sedamnaestog broja, do sad se i nije daleko čuo jer se »Hrvatsko glumište« ne može naći u knjižarama ni sličnim prodajnim mjestima, pa većina tiskanih brojeva do rješenja problema distribucije još obitava u prostorijama društva. A dotle ovaj broj već poprilično gubi na aktualnosti, barem što se tiče tekstova koji se tiču proljetnih događanja.

Glavne promjene časopisa, od suvremenijega dizajna do novih rubrika u kojima se ipak u pristupu i temama djelomično nastavlja i praksa prijašnjih izdanja, već su učinjene u prošlome broju, stoga novi broj manje-više nastavlja započeto, ali kao osvježenje donosi i neke nove rubrike. Funkcionirajući kao glasilo društva, ali s očitom namjerom da se približi i širem za kazalište zainteresiranu čitateljstvu, časopis nastoji balansirati između informativnosti za članove i zanimljivosti onima koji to nisu, pa je i tekstove načelno moguće podijeliti prema takvim orijentacijama, iako će neki od njih naći čitatelje s obiju strana, što i jest najbolji mogući način. Pored natječaja, izvještaja o djelatnostima društva, seminarima, pravnih i ekonomskih savjeta, u prvoj će se skupini naći tekstovi koji na svjetlo iznose različite probleme s kojima se struka susreće, od onih kojima su uzroci vanjski, uglavnom političke naravi, poput nepostojanja umjetničkih vijeća u našim kazalištima (što je i glavna tema broja), dodatnog doprinosa na honorare, ali i unutarnji, poput nezainteresiranosti i stanovite inertnosti samih kazalištaraca ili loše organizacije kazališnog života, o kojima svjedoče intervjui s Nadom Abrus i Vladimirom Stoisavljevićem.

Poveznicu između prošlih i današnjih kazališnih vremena čine tekstovi poput onih objavljenih u rubrikama Vremeplov, koja donosi kratku povijest HDDU-a, te Obljetnice a prikazima glumačkih osobnosti i karijera. Među zanimljivijm rubrikama nalazi se svakako i Kazališni život zemlje, u kojem doznajemo o organizaciji kazališta u Švedskoj. Dvije se rubrike svakako mogu opisati kao one s potencijalom, a to su Mi u svijetu, u kojoj nas sudionici izvještavaju o gostovanjima naših predstava (doduše i tu će tekstovi zbog mogućnosti osobnoga pristupa varirati od onih boljih, u kojima se zanimljivo i informativno uspješno nadopunjuju, do onih manje potrebnih u kojima ćemo umjesto kazališnih podataka više saznati o dobrim birtijama grada koji su posjetili i količini ispijenih pića ili gastronomskoj ponudi), kao i nova rubrika Portreti, u kojoj bi svakako bilo dobro i korisno da se kratki potreti poznatih svjetskih scenskih umjetnika prošire detaljnijim podacima i opisima njihova stvaralaštva.

Kao poseban prilog uz ovaj broj tiskan je i koristan podlistak — mali adresar kazališta i kazališnih festivala u Hrvatskoj.

Ljubica Anđelković