Posvećena Moneova katedrala u LA-u

Posvećena Moneova katedrala u LA-u

U Los Angelesu je 2. rujna kardinal Mahony, glavar najveće nadbiskupije u Sjedinjenim Državama, sa 9 milijuna katolika iz 37 etničkih skupina Kalifornije, posvetio novu prvostolnicu podignutu prema ideji španjolskog arhitekta Rafaela Monea. Katedrala je izgrađena na brežuljku iznad prometnog Hollywood Freewaya kao paradigma obnove gradskog središta, a njezino asimetrično oblikovanje Moneova je postmoderna interpretacija tradicionalne španjolske misije iz 18. stoljeća, iako škrta, modernistička vanjština neke više asocira na arhitekturu zatvora. Na izgradnju crkve i nabavu umjetnina što apostrofiraju njezinu multikulturalnost utrošeno je 195 milijuna dolara prikupljenih iz donacija i od pratećih sadržaja — konferencijskog centra, restorana, trgovine suvenira, garaže sa 600 parkirališta i mauzoleja sa 6000 mjesta u kripti katedrale. Naša gospa od anđela otvorila je vrata usred teškog razdoblja za katoličku crkvu u Americi, uzdrmanu skandalima, stoga crkveni oci u njoj vide simbol novoga početka i izlaska iz krize.

Venecijanski bijenale arhitekture

Najvažnija ovogodišnja smotra svjetskog arhitektonskog stvaralaštva — 8. međunarodna izložba arhitekture, otvorena je 7. rujna u sklopu Venecijanskog bijenala. U novom terminu (rujan-studeni) i ritmu (bijenalni umjesto kvartalni) izložba jednostavna naslova Next predstavlja projekte što će obilježiti neposrednu budućnost svjetske arhitekture i urbanizma. Selektor Deyan Sudjic, londonski kritičar i teoretičar, inače glavni urednik časopisa »Domus«, u svrhu otklona od virtualizacije što je vladala prošlim bijenalom, zadao je temu koja implicira stvarnu arhitekturu za konkretnu lokaciju. Izložba je postavljena na dvije uobičajene lokacije: u Giardinima, gdje je u nacionalnim paviljonima predstavljeno pedeset zemalja, i u Arsenalu, gdje su radovi devedeset odabranih arhitekata podijeljeni prema arhitektonskoj tipologiji u sekcije stambene gradnje, muzeja, transporta, nebodera, proizvodnje, trgovine, javnih i religijskih građevina i urbanog planiranja. Hrvatska nažalost nema svoga predstavnika na bijenalu.

Toyo Ito dobitnik Zlatnog lava

Japanski arhitekt Toyo Ito dobitnik je Zlatnog lava za životno djelo, najvećega priznanja na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Toyo Ito (1941) je od početka sedamdesetih, kada je zasnovao samostalnu praksu, poznat po radikalnim idejama kojima traga za arhitektonskim odgovorima na izazove elektronskog, slici-usmjerena suvremenog društva. Njegova realizirana obitavališta (Bijelo U, 1976, i Srebrna koliba, 1984) kao i izazovne vizije mobilnih gradskih zajednica (Stanovanje za tokijsku ženu-nomada 1985) promoviraju nove životne stilove u napučenim aglomeracijama, a Toranj vjetrova (1986) i Jaje vjetrova (1991) interaktivni su označitelji nevidljivog elektronskog svijeta paralelnog fizičkoj stvarnosti. Kulminacija Itovih istraživanja, recentno ostvarenje Medijateke Sendai (2001) »daleko je od poimanja konvencionalne strukture. Veličanstvena građevina vodi arhitekturu u svježe i nove pravce«. Zlatni lav za projekt pripao je Alvaru Sizi Vieri za Fundaciju Ibere Camargo u brazilskom Porto Alegreu, a za najbolju nacionalnu selekciju Nizozemskom paviljonu.

Erotski vrtovi u Chaumont-sur-Loireu

Jedna od najizazovnijih manifestacija ovoga ljeta odvija se (do 20. listopada) u francuskom Chaumont-sur-Loireu. Jedanaesti međunarodni festival vrtova, tradicionalna izložba što spaja art, arhitekturu i umjetnost oblikovanja krajolika, usmjeren je ove godine na eroticizam, temu čiji su korijeni u orijentalnoj parkovnoj arhitekturi, ali i u zelenim vrtovima ljubavi iz 18. stoljeća, populariziranim klasičnim skulpturama (Otmica Perzefone, Diana, Apolon, Pan). Četiristo i pedeset dizajnerskih timova, među kojima i mnoge škole, ponudilo je vlastite interpretacije zadatka, a trideset odabranih ideja rezultiralo je maštovitim rješenjima vrtova ispunjenih vodom, glazbom i vatrom.

Bottin projekt za restauraciju La Scale

Najslavnija operna kuća na svijetu, milanska La Scala, zatvorena je zbog opsežne restauracije do kraja 2005. godine, a radovi će se izvesti prema projektu švicarskog arhitekta Marija Botte. Dok još traju negodovanja zbog načina Bottina izbora za taj primamljivi zadatak (bez natječaja i unaprijed jasno definirana cilja), arhitekt je predstavio idejni projekt kojim se osim tehničke modernizacije pozornice i pratećih sadržaja predviđa i vizualno sređivanje različitih nadogradnji što su vremenom izrasle na neoklasicističkom zdanju Piermarinijevog auditorija. Predložene arhitektonske intervencije obuhvaćaju četiri fokusa: konzervatorske radove na vraćanju izvornog stanja auditorija, izgradnju novog tornja pozornice i novih servisnih sadržaja (garderobe, kantina) u autonomnim volumenima i, u drugoj fazi, dogradnju pratećih sadržaja iza pozornice nakon što se ukloni susjedna zgrada u privatnom vlasništvu. Novi volumeni obloženi kamenom, što će u dubini parcele nadvisiti staro zdanje, apstraktnom vanjštinom kontrastiraju figurativnom karakteru Piermarinijeve arhitekture.

Vinko Penezić