Pogled unatrag

Pogled unatrag

Elvis Costello, When I Was Cruel, Island / Aquarius

Elvis Costello, jedan od najvećih britanskih pop-rock-autora uopće, nakon četvrt stoljeća rada, pred vjerne slušatelje vraća se jednim od svojih brojnih glazbenih izraza — rokerskim albumom, u potpunosti u skladu s vremenom u kojem se pojavljuje.

Naime, nekadašnji autor new wavea, često je znao svojim diskografskim izdanjima činiti izlete u različite glazbene vrste — soul, jazz, country ili ozbiljnu glazbu, dakako, uvijek nastojeći, u svojevrsnom cross-over-amalgamu, zadržati izvorni autorski pečat. Onima koji su prošle godine uživali u toplim vokalnim izvedbama uz delikatne komorne aranžmane, negdje između popa, easy listening jazza i šansone, Costellova projekta u suradnji sa švedskom mezzosopranističkom zvijezdom Anne Sofie Von Otter, For The Stars, neće ovdje, osim tradicionalno intrigantnih Costellovih stihova, naći ništa sličnoga. No zato oni koji preferiraju Costellovu rockersku stranu, a k tome su još i skloni suvremenom pop rock-izrazu, doći će na svoje. Onima koji Costella cijene u svim oblicima, odnosno kao autora koji teško može promašiti, bit će ionako svejedno.

When I Was Cruel prvi je Costellov solo-album u posljednjih sedam, odnosno šest godina, ukoliko računamo All This Useless Beauty, album potpisan s njegovom nekadašnjom pratećom skupinom The Attractions. Album obilježuje potpuni povratak izvorištu — žešćoj neizbrušenoj svirci beat-combo-sastava. Svih petnaest skladbi više od sat duga albuma odreda je vrhunske kvalitete. Harmonični pop, žestok, pokretljiv, inteligentni rokerski bijes te često, glazbeno i tekstualno, hermetične skladbe, čine iznimno zaokruženu cjelinu. Riječ je o izrazito autorskom albumu, koji Costello vodi potpunom sigurnošću. Apsolutno autoritativno poigrava se novim harmonijama, vraća slušatelja na stare, poznate sklopove i inovacije svojih ranijih izdanja i zabavlja se temeljima pop glazbe kako samo on to zna. U tome mu, nedvojbeno, iznimno pomažu provjerene snage — bubnjar Pete Thomas i klavijaturist Steve Nieve iz njegovih negdašnjih Attractionsa.

Skriveni dragulj

Album otvara skladba 45, svojevrsna oda singl-ploči s brojnim aluzijama, a nastavljaju Spooky Girlfriend, tipična kostelovska glazbena igra basa i bubnjeva te žestoka rokerska Tear Your Own Head. Naslovna skladba, kroz koju se proteže element jedne pjesme talijanske pjevačice Mine, poigrava se »ukradenim« tekstom hita skupine Abba, Dancing Queen. Sljedeća, Soul For Hire, tipični je kostelovski citat samoga sebe, isto kao i žestoka Daddy Can I Turn This?. Skladba 15 Petals, o petnaestogodišnjoj vezi, obiluje puhačima, koji igraju važnu ulogu i na drugim dijelovima albuma. U nastavku dočekuje nas, za Costella, tipična slatko-gorka balada Tart, kakva je i završna skladba albuma Radio Silence. Hermetične i mistične Dust 2... i... Dust, od kojih je druga recitativna, uz bubnjeve i puhače, čine, uz intenzivnu Dissolve, teži dio ovoga albuma. Njima se pridružuje i recitativna, ritmična Episode of Blonde, dok nas u poznatiji tipično kostelovski spoj melodičnosti i gorčine dovode skladbe Alibi i My Little Blue Window.

Zvuk koji bi netko opisao kao spoj Beatlesa i Toma Waitsa popraćen je inteligentnim i višeznačnim stihovima za čiju analizu ovdje nema dovoljno mjesta, pa užitak prepuštamo slušatelju. Iako nema melodičnih hitova poput Veronike, punokrvni Costello ponovno je ovdje s albumom koji je mali skriveni dragulj. Mogli bismo čak reći — zreli pogled unatrag u budućnost.

Velimir Cindrić