Nepopravljivi romantik

Nepopravljivi romantik

Neno Belan & Fiumens, Luna i Stelle, Dallas Records

Dovoljan je samo pogled na listu pjesama s albuma Luna i Stelle, pa da ponovno zaključimo da Neno Belan ne odustaje od svog jedinstvenog i prepoznatljivog autorskog rukopisa. Ali s druge strane naslovi pjesmama poput Mediterraneo ili Brod nedvosmisleno podsjećaju da je ovaj album nastao u pomalo nesvakidašnjim uvjetima. Naime, još u proljeće prošle godine Neno Belan i tri člana njegova novog banda Fiumens otisnuli su se na more na brodu Smiles i krenuli u potragu za inspiracijom. Bez obzira na te točne zaključke, popis pjesama s novoga Belanova albuma mogao bi nekoga i prevariti. Jer od ukupno petnaest pjesama, čak je pet remiksova i alternativnih verzija, a još detaljnijom analizom dolazimo do zaključka da album sadrži samo pet prethodno neobjavljenih pjesama. I sve to zvuči vrlo ozbiljno, kao debeli minus koji će Lunu i Stelle definitivno pokopati. Ali, jedno je o glazbi suditi na osnovi mrtva slova na papiru, a sasvim drugo kada se presluša čitav album.

Poznato je da je domaći diskografski teren prilično trusan, a to se jednako tiče i autorskog izričaja i produkcije. Dakle, u kontekstu domaće diskografije najnoviji uradak Nene Belana i pratećih Fiumensa prilično rijedak primjer pošteno napravljene ploče. Od prve do posljednje pjesme na albumu jasno je kao dan da su Luna i Stelle u potpunosti cijepljene od pretencioznosti. Nekad splitski, a sada riječki autor, Belan ni ovoga puta ne prodaje maglu, nego se u njegovim vrlo solidnim pjesmama osjećaju i jasni pomaci. Belanov skladalački, ali i tekstopisački stil, oduvijek je bio vjerno naslonjen na popističnu razigranost, koja se baštini iz kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina, no spomenuti korak unaprijed vežemo uz izvrsnu produkciju i aranžersku dovitljivost koja se osjeća u svakom taktu albuma. Upravo ta strategija nedvosmisleno specificira da su uglavnom romantične i nostalgične pjesme zaogrnute retroplaštom nastale u 21. stoljeću. Belan nam eto pokazuje da pop-rock arheologija, uz vitaminsku injekciju nepresušnog autorskog talenta i nove tehnološke uvjete snimanja, i dan-danas može zvučati svježe i moderno.

Mediteranska nostalgija

Pomno sagledavajući svaki element albuma, dolazi se do zaključka da Luna i Stelle daleko nadvisuju prosječna hrvatska diskografska izdanja, ali riječ je u svakom slučaju i o jednom od bitnijih Belanovih dugosvirajućih uradaka, u kontekstu njegove diskografije. Naravno, veliki su krivci za vrlo dobar album i prateći Fiumensi — trojac (Olja Dešić — bas-gitara, Leo Rumora — bubnjevi i Vedran Križan — klavijature) izvrsnih instrumentalista, ali i vokalista, koji dišu zajedno s Belanom. U Mediterraneu, koji otvara ploču, melodijska je dionica odlično razrađena, tako da lirski nabijen tekst jednostavno klizi. Iako je mediteranska nostalgična opcija na albumu najsnažnija, bitni pomaci u smjeru diska sedamdesetih po recepturi Bee Geesa prisutni su u pjesmi Brod, a prizvuk nezaobilaznih Beatlesa jasno se može čuti u refrenu pjesme C’mon. Odlična je Belanova navika da na svakom albumu lansira i poneki iznimno pjevni i plesni hit, a u ovom je slučaju riječ o Kavani, koja nasuprot nostalgičnoj liričnoj noti nudi raspojasanu varijantu tex-mexa, baš onakvu kakvu nam često nude Gustafi. Sve u svemu Luna i Stelle vrlo su dobar album, a bio bi to i odličan uradak da su mu pridodane još dvije ili tri originalne skladbe. Možda bi se moglo reći da je album prebrzo napravljen, ali to bi već graničilo s cjepidlačenjem.

Goran Jovetić