Vijenac 223

Ples

Mladi levi, Ljubljana, 20–29. kolovoza 2002.

Najzapaženiji MI

Osim što nudi presjek europske produkcije, festival je odskočna daska za mnoge neafirmirane umjetnike

Mladi levi, Ljubljana, 20–29. kolovoza 2002.

Najzapaženiji MI

Osim što nudi presjek europske produkcije, festival je odskočna daska za mnoge neafirmirane umjetnike

slika

Međunarodni festival kazališta i plesa Mladi levi (Mladi lavovi) prije pet godina osnovan je u Ljubljani da bi predstavljao mlade neafirmirane umjetnike s područja scenskih umjetnosti. Ove godine predstavili su se umjetnici iz deset europskih država sa sedamnaest raznovrsnih plesnih i kazališnih predstava. Većina predstava kritički se postavila prema koreografiji i glumi te duhovito zapitala o nastanku predstave, smislu glume i plesa, odnosno života.

Ove godine najzapaženija je predstava (sudeći po slovenskim medijima) bila MI-Nous hrvatske koreografkinje Irme Omerzo, s Nikolinom Bujas-Pristaš i Pravdanom Devlahovićem. »Zablistali su u odličnoj plesnoj izvedbi i uvjerljivosti glume, sa čistim dramaturgijskim i režijskim zahvatima« — piše »Delo«; »...jedan od rijetkih vrhunaca festivala. Imaju sve što imaju veliki. Priču, dobar pokret, tehniku...«, ističe »Polet«. Inače, ovo je drugi put da Hrvatska gostuje na festivalu i opet se pokazala vrlo zanimljivom.

Nastupio je i francuski plesač i koreograf Jerome Bell sa svojim The show must go on. Riječ je o svježem plesnom izrazu gdje dvadeset plesača nastupaju kao da su slučajno izabrani za predstavu, a zapravo je ta naizgled spontana mizanscena vrlo dobro izrežirana, promišljeno uključujući i gledaoce u cjelokupno događanje. Show je zasnovan na popularnoj glazbi s dobro izabranim tekstom. Naime, izvođači doslovce izvode ono što im tekst u pjesmi govori. Vrlo efektno. Ugodno su iznenadile i Mađarice Marta Ladjanszki i Reka Szabo, koje su za svoju kratku plesnu minijaturu (16 min) Vrijeme nježnosti dobile međunarodna priznanja. Njihova usklađenost u plesnim pokretima djeluje tako spontano, lijepo i nježno, da na kraju zaslužno primaju aplauz. Ruski umjetnici, Tatjana Gordejeva — diplomantica moskovske baletne akademije te režiser i koreograf Saša Pepeljajev na tekst Danila Harmsa pripremili su maštovit polusatni plesni solo Valcer s Harmsom. Najviše je smijeha izazvala plesno-pantomimična predstava bez zvuka Sans francuske koreografkinje Martine Pisani. Tri plesača (Theo Kooijman, Laurent Pichaud i Olivier Schram) bez glazbe i bez izmjene svjetla u pedeset minuta nastupa pokušavaju pokazati što je pokret, a što ples. Sve to izvode s tragikomičnom mimikom a la Mr. Bean, tako da predstavu sve vrijeme prati smijeh iz publike. A trojka se ponaša kao da ništa ne čuje i uporno pokušava izvesti visoke teške skokove, kotrljanje po podu, neočekivane zalete, iscrpljenost... Sve to izvode onako usput kao svakodnevne pokrete, tako da gledaoca puštaju u dilemi što je stvarno, a što igra? Zbog toga pred kraj ponavljaju ubrzano sve što su već odigrali, što samo dodatno potvrđuje vrlo dobro zamišljenu koreografiju simpatične nespretnosti izvođača. Portugalska glumica, pjevačica, plesačica i komediografkinja Silvia Real, čuvena po širini dramske mašte, izvela je najkompaktniju predstavu festivala, Casio tone. Na izvrstan ironičan način, koristeći se i pantomimičarskim elementima pokreta, Silvia je predočila suvremeni život perfekcionistice koja živi sama. Vrlo je dobro zamišljena arhitektura scene, bjelina sobe s nacrtanim pokućstvom, za koje se pokaže da ima i dubinu (otvara se). Predstava je iznimno duhovito postavljena, a dodatna zanimljivost bila je obuća plesačice: četke za ribanje poda.

Od slovenskih umjetnika na večeri Impro predstavili su se Goran Bogdanovski s Fičo baletom te inozemnim suradnicima, koji su kao plod desetodnevnog zajedničkog rada i istraživanja plesača, glazbenika i oblikovatelja svjetla izveli jednosatnu improvizaciju. Bio je to suvremeni ples isprepleten istraživanjem mogućih pristupa. Kombinirali su ples s glazbom, videoprojekcijama, glasovima. Da su se dobro razumjeli i osjetili, govori konačni proizvod, koji je djelovao kao predstava, a zapravo je riječ o prvoj fazi studije za novu predstavu Bogdanovskog.

Organizatori, dakako uz pomoć sponzora, omogućuju sudionicima praćenje cijeloga festivala, što mu daje dodatnu draž, i zbog čega se umjetnici rado vraćaju u Ljubljanu. (To ga i razlikuje od većine europskih festivala.) Osim što nudi presjek europske produkcije, festival je odskočna daska za mnoge neafirmirane umjetnike. Naime, Mladi lavovi uključeni su u Međunarodnu mrežu producenata, direktora i organizatora za stimulaciju razvoja umjetnika i njihovih djela na području scenskih umjetnosti Junge Hunde. Partneri te mreže, lovci na talente, redoviti su gosti Mladih lavova, te se na taj način mogu dobiti ponude za gostovanja na različitim festivalima širom Europe. (I na ovogodišnjem festivalu bilo je onih koji su sudjelovali na prvom festivalu kao neafirmirani umjetnici, a sada su se vratili bogatiji za iskustva rada a velikim producentskim imenima i s nagradama s drugih festivala.)

Neda Galijaš

Vijenac 223

223 - 19. rujna 2002. | Arhiva

Klikni za povratak