Ljudojed na ringišpilu (uz grkljanje zarobljenika)

Onda su, ne tako davno, neki digest čitači bontona uočili da glagol žderati i njegove izvedenice ne ulaze baš u finu, salonsku konverzaciju — a Hrvati su, dakako, vrlo fini i uglađeni ljudi (a to što »zlatna« mladež na sav glas podriguje u tramvaju i što djevojke u istom prometalu psuju gore od negdašnjih kočijaša ne smatra se nepristojnim ni zazornim). Da ostanemo — deklarativno — i dalje fini, i neke su struke počele izbacivati uvriježene izvedenice s korijenom žder, pa su osvanuli biljojedi, mesojedi, a u »Večernjem listu« (24. 8. 2002.) i jedan tigar ljudojed

Jedna od premisa negdašnjega građanskog odgoja glasila je: svako obećanje mora se i održati. Dakle, prije davanja obećanja valja o njemu dobro razmisliti, da ne bude obećanje ludom radovanje. Jednom sam vas upoznala sa svojom vrećom gluposti i obećala još koji štiklec iz nje. Ona stalno raste, deblja se i prerast će, sva je prilika, u rog obilja. Nakaze iz mojega naslova potječu iz naših »pouzdanih« novinskih izvora.

U ono davno, školom neizdržljivo opterećeno, vrijeme, kad još nismo bili te »sreće« da ne moramo pročitati Smrt Smail-age Čengića i druga kapitalna djela hrvatske i svjetske književnosti, kad smo morali znati Ohmov zakon (i sva tri Keplerova, razumije se), učili smo i zoologiju (u nižim razredima prirodopis) i nitko nije osjećao da vrijeđa pojedine životinjske vrste ako ih je zvao biljožderima ili mesožderima. Onda su, ne tako davno, neki digest čitači bontona uočili da glagol žderati i njegove izvedenice ne ulaze baš u finu, salonsku konverzaciju — a Hrvati su, dakako, vrlo fini i uglađeni ljudi (a to što »zlatna« mladež na sav glas podriguje u tramvaju i što djevojke u istom prometalu psuju gore od negdašnjih kočijaša ne smatra se nepristojnim ni zazornim). Da ostanemo — deklarativno — i dalje fini, i neke su struke počele izbacivati uvriježene izvedenice s korijenom žder, pa su osvanuli biljojedi, mesojedi, a u »Večernjem listu« (24. 8. 2002.) i jedan tigar ljudojed. Na stranu što je i D. Parčić u svojem rječniku još davne 1874. ljudojeda (kalk lidojed ima i češki jezik) upućivao na ljudoždera, da svi rječnici hrvatskoga jezika imaju samo oblik ljudožder, ljudožderstvo — avangardni dnevnik piše kao nitko drugi. Glavno da se razlikujemo. No može li se (i treba li se) glagol žderati samo tako izbaciti? Žderati znači: 1. jesti suhu krmu (travu, sijeno), 2. pogrd. proždrljivo i nepristojno jesti, kao životinja; halapljivo jesti meso, jesti rukama, jesti neumjereno (»stalno ždere«). Takav je žderonja, proždrljivac, prožder, požderuh. No žderati koga (gnjaviti, sekirati, tlačiti, kinjiti, mučiti) možete i »pristojno«, pogotovo ako ste šef, a onda se potlačeni u sebi žderu što nemaju petlje uzvratiti. Korijen *ger->žer+ti prvotno je značio gutati. A baltičke usporednice znače piti (lit. gerti, geriu=piti; lat. dzert, dzeru u istom značenju). Suglasnik d umetnut je u skupinu žr kao u ždrijeb, ždrijebe. Za jednjak se nekoć reklo i požirak (spaliti si požirak vrućom juhom, kavom, mlijekom). U anatomiji jednjak je dio probavne cijevi koji se proteže od ždrijela do želuca, a ždrijelo je 1. organ u kojem se križaju dišni i probavni putovi smješteni iza usne šupljine, 2. klanac, tjesnac (morsko ždrijelo, ždrilo, ždrelac, ždrilac), 3. krater, 4. otvor topovske cijevi, 5. ovalna čelična cijev u kojoj leži struk brodskoga sidra. Prasl. korijen gr- nalazimo i u imenicama grlo (organ koji obuhvaća prednji dio vrata sa ždrijelom i jednjakom; ono čime gutamo), grkljan (dišni organ na početku dušnika u kojem se stvara glas), grotlo (otvor jame, bezdana, kratera, vulkana, topovske cijevi, ždrijelo), a u Primorju kišnica do šterne (cisterne) putuje kroz limenu cijev, gurlu. Dakle, ne vidim zašto bismo kanibala počastili izrazom ljudojed iz kojega bi nestao onaj žderački element. Za tuđice antropofag i antropofagija (grč. anthropos=čovjek, fagein=jesti) dobre su hrvatske zamjene doslovne prevedenice ljudožder, ljudožderstvo, a izraz kanibal, kanibalizam, potječe od hinduskoga khanewala=žderač ili od Caraibi, grupe indijanskih plemena u Južnoj Americi. Po španj. izgovoru dovedeno je u vezu s lat. canis=pas, pa ljudožder u prenesenom smislu znači općenito barbarin, surov, krvožedan čovjek. Ako vas sve rečeno još nije uvjerilo u pravilnost hrvatske riječi ljudožder, ovo će vas oboriti s nogu: V. Brodnjak u svojem razlikovnom rječniku zapisao je da je ljudojed srpski arhaizam. Zašto ga oživljuju hrvatske novine?

Pročišćavanje grla

Kad već pročišćujemo grlo, evo još jednoga inovacijskoga primjera iz »Večernjeg lista« (16. 7. 2002): »Govorio je o zapomaganju i grkljanju zarobljenika...« Inovacijska je glagolska imenica grkljanje. Jer je u hrvatskom jeziku jednostavno nema. Ima međutim nešto zvukovno slično: grgljati i krkljati, a spomenuti je bastard dio novinskoga izvješća o slučaju u Lori. Grgljati je onomatopejski glagol i znači ispirati grlo zabačene glave kao da se izgovara gr (postoji i tekućina za grgljanje), isplahivati grlo u ustima. Krkljati znači ispuštati mukle, neartikulirane zvukove iz grla (kao da je začepljeno) i pluća, hroptati. Krkati je već bolje, a znači obilno jesti, najesti se do grla, dok ti ne prisjedne. Krk je naime stara riječ koju je istisnulo grlo. A sačuvala se u krkači (leđa, hrbat — nositi koga na krkače).

Dio puka sklon zabavi šapće mi preko ramena: »Daj nešto veselo, zabavno!« Pa evo! Iz vjerskog turizma (tko želi provjeriti, Globus od 23. 8. 2002., str. 45): »Bruje agregati, s tranzistora trešte domaće budnice i poskočice, a neka dječica zadovoljno ciče jer ih je vlasnik ringišpila pozvao na besplatnu probnu vožnju. Ukratko: kao da ste došli na seoski vašar, a ne na proslavu crkvenog blagdana Uznesenja Marijina.« Novinarka je upotrijebila tuđicu, koju je iskrivila prema svom »jezičnom osjećaju«. Ako je već pošto-poto htjela upotrijebiti germanizam, trebala je napisati ringlšpil (njem. Ringelspiel). Inače, to dobro pokriva hrv. riječ vrtuljak (NE vrteška, kako izlazi iz usta mnogih domoljuba). Osim germanizma, postoji i riječ karusel (franc. carrousel — okrugla arena, jahaonica), što je prvotno bila konjička srednjovjekovna viteška igra, pa paradna vježba u konjičkom sportu u kojoj se izvode razne figure, a potom vrtuljak, okretaljka, pa vertikalni tokarski stroj, sve do dijaprojektora sa spremnikom koji automatski mijenja slike. A ringišpila, ljudojeda i grkljanja u ozbiljnim i pouzdanim izvorima nema pa nema. No našim novinarima takvi i ne trebaju. Oni se ovakvim pisanjem još nisu odmaknuli od ringeraje.