Hitchcockov omiljeni glumac

Hitchcockov omiljeni glumac

Kada je 1926. snimao britanski film Stanar (The Lodger), triler o londonskom serijskom ubojici žena Jacku Trbosjeku, koji mu je donio veliki uspjeh, Hitchcock je otkrio da mu nedostaje statista za neke scene. Radije nego da čeka na dodatne glumce, Hitch je odlučio osobno se pojaviti u dvjema scenama. U početku je to bilo iz njegove praznovjernosti, dok se u kasnijim filmovima sve više pretvaralo u geg, osobito duhovit u filmu Sjever-sjeverozapad, kada mu autobus u koji pokušava utrčati zatvara vrata pred nosom, ili u filmu Čamac za spašavanje, kad se pojavljuje u novinskoj reklami za pripravak za mršavljenje

Od svih redatelja u povijesti sedme umjetnosti, Alfred Hitchcock (1899-1980) nedvojbeno je najpoznatiji širokoj javnosti, ne samo po imenu nego i svojim izgledom. Hitchcock je bio jedan od rijetkih redatelja koji je uspio sama sebe pretvoriti u veliku zvijezdu. Bio je veliki perfekcionist i autokrat, a do mišljenja glumaca držao je kao do lanjskoga snijega: oni su u tom smislu za njega bili poput dijelova scenografije i očekivao je da se bespogovorno pridržavaju njegovih uputa. On je bio glavna zvijezda i redovito se snimao za velike svjetske časopise u pripremnoj fazi filma, o čemu najbolje svjedoče sačuvane reklamne fotografije (najuspjelije objavljujemo u idućem broju »Vijenca«). Njegovo ime i lice danas mnogi povezuju s hororom, iako je snimio samo dva filma tog žanra, čuveni Psiho i Ptice, dok je njegova specijalnost bila kombinacija trilera i melodrame, pri čemu je upravo melodramatski element u tekstovima o njegovu stvaralaštvu najčešće zanemarivan. Njegovoj su velikoj popularnosti, osim dakako njegovih legendarnih filmova, pridonijela najavljivanja epizoda dvaju televizijskih serijala, koje je i producirao: Alfred Hitchcock predstavlja (1955-62) i sat s Alfredom Hitchcockom (1962-65). No, najbizarniji aspekt Hitchcockove popularnosti, koji treba pripisati njegovoj nadasve simpatičnoj narcisoidnosti, jest njegovo pojavljivanje u filmovima koje je režirao.

Zaštitni znak

Kada je 1926. snimao britanski film Stanar (The Lodger), triler o londonskom serijskom ubojici žena Jacku Trbosjeku, koji mu je donio veliki uspjeh, Hitchcock je otkrio da mu nedostaje statista za neke scene. Radije nego da čeka na dodatne glumce, Hitch je odlučio osobno se pojaviti u dvjema scenama. U početku je to bilo iz njegove praznovjernosti, dok se u kasnijim filmovima sve više pretvaralo u geg, osobito duhovit u filmu Sjever-sjeverozapad, kada mu autobus u koji pokušava utrčati zatvara vrata pred nosom, ili u filmu Čamac za spašavanje, kad se pojavljuje u novinskoj reklami za pripravak za mršavljenje. Ono što je počelo kao slučajnost ubrzo je postalo Hitchcockov zaštitini znak. Gledatelji su ga počeli očekivati u svakom filmu koji je režirao. To je s vremenom poprimilo tolike razmjere da se u kasnijim filmovima morao pojavljivati u prvim minutama filma kako publici ne bi odlutala pozornost s priče kako bi ga tražila. Ovom prigodom donosimo popis svih njegovih poznatih pojavljivanja u vlastitim igranim filmovima.

Stanar (The Lodger, 1926) — vidimo njegova leđa u uredskoj sceni, a pojavljuje se i u mnoštvu na ulici

Ucjena (Blackmail, 1929) — čita novine u podzemnoj željeznici dok ga mali dječak uznemirava Umorstvo (Murder, 1930) — na ulici

Trideset i devet stepenica (39 Steps, 1935) — prolaznik na ulici

Mladi i nevini (Young and Innocent, 1937) — fotograf ispred sudnice

Gospođa koja nestaje (The Lady Vanishes, 1938) — na londonskoj željezničkoj postaji

Rebecca (Rebecca, 1940) — pored telefonske govornice u kojoj George Sanders telefonira (nije vidljiv u televizijskom formatu slike)

Ratni dopisnik (Foreign Correspondent, 1940) — prolazi pored Joela McCreae na ulici

Gospodin i gospođa Smith (Mr. and Mrs. Smith, 1941) — prolazi pored Roberta Montgomeryja na ulici

Saboter (Saboteur, 1942) — na novinskom štandu

Sjenka sumnje (Shadow of a Doubt, 1943) — igra karte u vlaku

Čamac za spašavanje (Lifeboat, 1944) — nalazi se na slici u novinama koje čita William Bendix

Opsjednut (Spellbound, 1945) — izlazi iz hotelskog dizala

Ozloglašena (Notorious, 1946) — pije šampanjac na zabavi

Slučaj Paradine (The Paradine Case, 1947) — nosi violončelo u kutiji

Konopac (Rope, 1948) — prelazi preko ulice na početku filma

U znaku kozoroga (Under Capricorn, 1949) — pojavljuje se dvaput, na prijemu kod guvernera i na stubama

Trema (Stage Fright, 1950) — gleda u Jane Wyman na ulici

Nepoznati iz Nord-ekspresa (Strangers on a Train, 1951) — ukrcava se na vlak

Ispovijedam se (I Confess, 1953) — prelazi preko vrha stubišta

Nazovi M radi umorstva (Dial M for Murder, 1954) — na fotografiji na zidu

Prozor u dvorište (Rear Window, 1954) — navija sat

Držite lopova (To Catch a Thief, 1955) — sjedi do Caryja Granta u autobusu

Nevolje s Harryjem (The Trouble With Harry, 1956) — prolazi pored Johna Forsythea na izložbi

Čovjek koji je suviše znao (The Man Who Knew Too Much, 1956) — na marokanskoj tržnici

Krivo optužen (The Wrong Man, 1957) — kao narator prologa

Vrtoglavica (Vertigo, 1958) — prelazi ulicu

Sjever-sjeverozapad (North by Northwest, 1959) — pokušava ući u autobus koji mu zatvori vrata pred nosom

Psiho (Psycho, 1960) — stoji ispred ureda

Ptice (The Birds, 1963) — šeta pse ispred prodavaonice

Marnie (Marnie, 1964) — izlazi iz sobe u hotelu

Strgnuta zavjesa (Torn Curtain, 1966) — u predvorju hotela s djetešcem

Topaz (Topaz, 1969) — u invalidskim kolicima u zračnoj luci

Mahnitost (Frenzy, 1972) — posjetitelj skupa na početku filma

Obiteljska zavjera (The Family Plot, 1976) — silueta u uredu

Marijana Lisjak