Bach u jazz izvedbi

Bach u jazz izvedbi

Jacques Loussier, The best of Bach, Music club — MCCD 113

U bogatom svijetu modernog jazza nalazimo i manji broj vrsnih glazbenika više ili manje nadahnutih ličnošću i glazbom Johanna Sebastiana Bacha. U tom se kontekstu prisjećamo pijanista Johnna Lewisa i njegova Modern Jazz Quarteta te njihova nekadašnjeg suradnika brazilskog gitarista Laurinda Almeide, zatim izvrsne francuske vokalne grupe The Swingle Singers pod vodstvom vokalista i aranžera Amerikanca Warda Swinglea, rumunjskog prebjega s njemačkom putovnicom, sad već pokojnoga pijanista Eugena Cicera, te napose francuskoga pijanista Jacquesa Loussiera. Ne bi bilo dobro u tom sklopu zaboraviti ni našeg, nedavno preminula bubnjara, i skladatelja Borisa Texa Beninija, koji je J. S. Bacha ne bez razloga također smatrao prvim džezistom uopće. Pojava je pijanista Jacquesa Loussiera (Angers, 1934) u tom smislu jamačno najkarakterističnija budući da se on za razliku od spomenutih, gotovo u potpunosti posvetio jazz-obradama Bachovih djela interpretirajući ih u vlastitim obradama u stilu modernog swinga i stekavši u sferi ponajprije europskog jazza zapaženu karijeru, koristeći se od samoga početka klasičnim klavirskim jazz-triom s kontrabasom i bubnjevima. Takav specijalizirani pristup fuziji jazza i baroka ili, ako hoćete, obratno pretpostavlja dakako vrhunsku tehniku instrumenta interpreta, te isto takvu edukaciju, što je oboje Loussier stekao diplomiravši na čuvenom pariškom Konzervatoriju u klasi glasovitog Yvesa Nata.

Uvrstivši u svoj prvi trio tada najistaknutije glazbenike, kontrabasista Pierra Michelota i bubnjara Christiana Garrota, Loussier interpretira Bacha na džezistički način, polučivši u početku kod nekih jazz-čistunaca, pa i dijela kritike oprečne ocjene, ali istodobno i očito zanimanje nekih diskografskih kuća, kojima dijelom također zahvaljuje zapažen međunarodni uspjeh. Nakon pune dvadeset i jedne godine uspješna nastupanja s programima Play Bach, Jacques Loussier odlučuje se povući u tišinu mjesta Miraval u Provansi, posvetivši se skladanju vlastite glazbe, no već 1985. glasovita mu diskografska kuća nudi ponovno snimanje s revitaliziranim triom Play Bach, koji će on ovaj put formirati s mlađim nadarenim kontrabasistom završenog pariškog konzervatorija Vincentom Charbonnierom i bubnjarem Andréom Arpinom. Nastao je tako i CD The Best of Bach s jedanaest novih jazz obrada skladbi tog nepresušnog baroknog autora. Visoka je razina interpretacije ostala ista, ali se u pristupu odabranoj pisanoj građi naziru neke manje, ali uočljive promjene. Tako izvedba skladbe Air On A G-String, nije više puka, u swing pretočena transkripcija, nego bi se tu moglo govoriti i o vrlo originalnom Loussieru. U obradi Vivace iz koncerta u C-molu — 1. stavak, Loussier bubnjara upotrebljava primjerice s modernim plesnim, gotovo disco-tretmanom instrumenta. I aranžmani su ostalih na disku predstavljenih Bachovih djela također malo osvježeni, što će zacijelo moći razaznati oni koji poznaju Loussierov raniji Bachov opus. Ipak, interpretacije poput primjerice Toccate i fuge u d-molu i nekih korala ostaju u okvirima klasičnih Loussierovih obrada za jazz-trio.

Mladen Mazur