Antika kao podloga

Nenad Cambi, Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Knjiga druga, Naklada Ljevak uz suradnju Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002.

Hrvatska je pisana riječ bogatija za još jedno vrhunsko znanstveno djelo. U izdanju Naklade Ljevak, a u suradnji sa zagrebačkim Institutom za povijest umjetnosti, koji je stručni nositelj biblioteke, izašao je sedmi svezak iz edicije Povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Nakon knjiga Grge Gamulina o hrvatskom slikarstvu 19. stoljeća, hrvatskom slikarstvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, dva sveska o hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća, hrvatskom kiparstvu 19. i 20. stoljeća te knjizi o prapovijesti skupine autora Stojana Dimitrijevića, Tihomile Težak-Gregl i Nives Majnarić-Pandžić polako se, ali sigurno, kompletira kapitalna edicija hrvatske kulture koja na sinteznoj osnovi postavlja Hrvatsku na kulturno-umjetničku kartu svijeta i legitimira je kao njezina nezaobilaznog čimbenika. Sedmu knjigu potpisuje arheolog Nenad Cambi i jednostavno je naslovljena s Antika.

Prva sinteza antike u nas!

Nenad Cambi, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za antičku umjetnost, obavio je veliki posao jer je u sintezi dvanaeststoljetnog razdoblja obuhvatio sve likovne činitelje, od arhitekture i urbanizma do numizmatike. Materijal koji je ušao u knjigu koja broji gotovo četiri stotine stranica golem je i obuhvaća cijelu umjetničku baštinu na području Hrvatske od 6. stoljeća prije Krista pa do 6. stoljeća poslije Krista, od prvih, neizravnih grčkih utjecaja na istočnoj jadranskoj obali te prvih grčkih kolonija pa sve do visokih dometa Justinijanova prolaska našom obalom. Dvanaest stoljeća jedne povijesne cjeline, jednog umjetničkog shvaćanja, dug je vremenski raspon u kojem se, na polju umjetnosti, javljaju različite amplitude kvalitete i kvantitete. Koncept knjige Antika Nenada Cambija kronološki je i ne odstupa od uobičajenih sinteznih izdanja. U knjizi, nažalost, nisu podrobno obrađeni recentni istraživački rezultati na lokacijama poput Narone, Salone, Nina i drugih jer je rukopis bio završen već 1998. godine. Cambijeva inventura golema broja primjera urbanizma i arhitekture, svakojake vrste skulpture, javne i privatne, mozaika i slikarstva, novčarstva, keramike i primijenjene umjetnosti pokazuje kako je antička umjetnost nepovratno usmjerila budućnost kulturnih kretanja na našim područjima.

Prva je to sinteza antičke umjetnosti u ovom dijelu Europe, u kojoj se Nenad Cambi predstavio kao arheolog, istraživač, muzealac, pedagog i stručnjak visoka europskog profila. Od kratkog uvoda koji objašnjava početke antike na istočnoj jadranskoj obali pa do kratkog završetka koji podsjeća na činjenice kojima je antika u jednom obliku prestala egzistirati, Cambi je u svojoj knjizi obuhvatio grčku, rimsku, kasnoantičku i starokršćansku civilizaciju. Bez obzira što je većina građe vezana uz jadransku obalu, dio kontinentalne Hrvatske nije zapostavljen. Iz vremena Grka, Cambi podsjeća na pretkolonizacijske uvoze keramike te da gospodarske veze Ilira i Grka na Jadranu postaju prve historijske niti ovih područja. Vaze s crnim figurama, atenski srebrni novac, fragmenti nadgrobnih spomenika samo su dio dokaza kako je Grčka počela utjecati na naše prostore. Tijekom vremena na Jadranu su počele nicati prve kolonije (Vis, Korčula, Trogir) te urbana antička civilizacija, i tu leži korijen veza antike i područja koja pripadaju Hrvatskoj. Obrađujući helenističko doba Cambi spominje urbanističke cjeline, nabraja ne tako brojnu skulpturu koja nam je ostala u zalog.

Golemi fundus naslijeđa

Veći broj spomenika ostao nam je iz rimskog razdoblja kada je naše područje bilo, kako dio carskih provincija (Istra) tako i područje provincija Panonije, Dalmacije i Ilirika. Sve je to rezultiralo golemim brojem bolje ili lošije očuvanih ostataka urbanističkih cjelina, poput Poreča, arhitektonskih sklopova, poput Dioklecijanove palače, hramova, poput Augustova u Puli, teatara, poput onih iz Pule, amfiteatara, od kojih onaj pulski zaslužuje svjetsku pažnju, akvedukata, poput onog pored Splita, carskih skulptura, poput onih naronitanskih, skulptura iz lokalnih radionica, portretnih skulptura, nadgrobnih spomenika, cipusa, žrtvenika, sarkofaga, mozaika i slikarstva... S dolaskom kršćanstva na ova područja, podjelom carstva na dva dijela, čija je granica prolazila u našoj neposrednoj blizini, duh antike ostaje, ali neki se drugi bogovi počinju štovati; time se i umjetnost u nekim crtama promijenila. Cambi u knjizi, umjetničkim djelima, pokazuje kako su križ, dobri pastir i riba postali dominantne odrednice nakon 4. stoljeća, a kršćanski se svjetonazor samo nastavlja na antičku podlogu, u antičkim gradovima Jadrana poput Pule, Zadra, Poreča ili Salone.

Knjiga Antika Nenada Cambija sadrži gotovo pet stotina ilustracija i više od 230 fotografija u boji, veliki broj karata, urbanističkih cjelina, tlocrta pojedinih objekata. Uza sve to knjiga ima sažetak na engleskom jeziku od četrdesetak stranica, dvojezične potpise pod ilustracije, kronološku tablicu, veliku i opsežnu bibliografiju, pojmovnik, dva kazala, a autor je u sklopu teksta ispisao impozantan broj od 1392 bilješke. Antička je umjetnost na tlu Hrvatske ovom knjigom postala nepobitna podloga za sva kasnija razdoblja, koja će iz antike crpsti misli i umjetničko djelovanje, a knjiga Nenada Cambija zasigurno je postala podloga za svako buduće razmišljanje i promišljanje o antici uopće.

Marko Kružić