Vijenac 223

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Ambijentalno snoviđenje

KAZALIŠNI GLOBUS

Ambijentalno snoviđenje

slikaLos Angeles Iako je mjesto kazališnoga središta odavno prepustio New Yorku, i u najvećem kalifornijskom gradu nađe se zanimljivih produkcija. Koristeći se povoljnijim vremenskim uvjetima kalifornijski The Theatricum Botanicum napravio je ambijentalnu predstavu Shakespeareova Sna ljetne noći, koja se do kraja listopada održava u kanjonu Taponga. Produkcija u režiji Ellen Geer dinamična je predstava s mnogo pokreta, a atletski duh provlači se kroz najveći dio večeri, do mjere da se povremeno Shakespeareov tekst gubi u glumačkim vratolomijama. Ali, tek povremeno, ostatak predstave furiozna je igra najdulje ljetne noći s nizom odličnih uloga i maštovitih kostimografskih kreacija, ambijentalni teatar u najboljem izdanju.

Od Hugoa do Garcije

slikaParis Pariški Theatre de la Ville, jedno od najuglednijih francuskih kazališta pod ravnanjem Gerarda Violettea započelo je novu sezonu najavom vrlo bogatag pretplatničkog programa, koji se sastoji od dvanaest uglavnom premijernih programa. Među njima izdvajaju se After Sun, novi komad Rodriga Garcije u autorovoj režiji, predstavljen na ovogodišnjem avignonskom festivalu, Bernhardov Minetti (režija Claudia Stavisky), Pirandellovih Šest lica (Emmanuele Demarcy Mota), Koltesova Borba crnaca i pasa (Jacques Nichet) i Lauwersov No Comment. Redatelj Dan Jemmett predstavit će se s dvama projektima, Dog Face Middletona i Rowleya i svojim kompilacijskim viđenjem Shakespearea predstavom Shake, koja je, zbog velikog zanimanja, uspješan povratnik iz prošle sezone. Na repertoaru se našlo mjesta i za Hugoa (Mangeront-ils?, režija Benno Besson), a dramski program samo je dio repertoara koji će biti realiziran do kraja sljedećega lipnja u scenskim blokovima.

Anthrax, ljubav i pjevice

slikaLondon Royal Court, za sve koji se zanimaju za novi dramski tekst ključno mjesto londonskog kazališnog života, novu je sezonu započeo produkcijom Outlying Islands mladoga škotskog dramatičara Davida Greiga (njegov Mainstream vidjela je hrvatska publika na riječkom Festivalu malih scena). Produkcija je s mnogo uspjeha prošloga mjeseca izvedena na edinburškom festivalu Fringe da bi sad bila preseljena u London. Drama s četiri lica događa se u predvečerje Drugog svjetskog rata na gotovo pustom škotskom otoku, na koji po nalogu Vlade dolaze dva znanstvenika, ornitologa. Umjesto proučavanja ptica pjevica, pokazuje se vrlo brzo, njihova je zadaća vojno-politička: treba istražiti otok za potrebe testiranja anthraxa, na što dakako, imaju ozbiljne primjedbe dvoje preostalih stanovnika otoka, stari farmer i njegova prelijepa nećakinja. Outlying Islands, kombinacija politike i socijalnog eksperimenta, kojima se pridružuje jaka erotska nota nakon što stari farmer umre od srčanog udara pa se stvori neobičan emotivni trokut, obdarena Greigovom dramskom vještinom i odličnom režijom Philipa Howarda, nakon Edinburgha osvojila je i London.

Kako napisati dramu?

slikaAlan Ayckbourn jedan od najplodnijih suvremenih britanskih autora, koji je posljednjih godina najprisutniji suvremeni strani pisac i na hrvatskim scenama, odlučio je napisati knjigu o tome kako se uopće piše drama. The Crafty Art of Playmaking Faber, 14.99 funti, 173 strane), koja je iz tiska izišla ovog tjedna, knjiga je uputa za učenje dramskog zanata, ali i malo više od toga. Nikad ne započinji dramu bez ideje, tvrdi jedno očito pravilo, kojih je u ovoj zabavnoj knjizi ukupno 101. Ayckbourn nagovara potencijalnog pisca da ostavi dramu na pola ako vidi da ona ne vodi nikamo, premda on baš ne izgleda kao netko tko ima ladice pune nedovršenih drama. Naime, s više od šezdeset napisanih i izvedenih drama (koje redovito on prvi režira u kazalištu koje vodi u Scarboroughu, odakle onda komadi sele na West End ili u National Theatre i dalje po svijetu) Ayckbourn ima ritam koji ne dopušta odustajanje. Knjiga govori i o režiji — autor se, ne sasvim u šali, pita jesu li redatelji uopće potrebni suvremenom kazalištu — ali i o glumcima i tehničkom osoblju u kazalištu. Ovdje knjiga postaje farsa, kažu kritičari, jer Ayckbourn ne može odoljeti nasmijati se na račun vlastitoga kazališnog iskustva, pa se The Crafty Art of Playmaking počinje pričinjati sinopsisom za komediju o kazalištu koju će Ayckbourn možda uskoro napisati.

Jasen Boko

Vijenac 223

223 - 19. rujna 2002. | Arhiva

Klikni za povratak