Zakon na kušnji

Zakon na kušnji

U nastojanju da istjeraju pravdu na sunce likovi često dolaze u sukobe s ozbiljnim moralnim pitanjima sustava u kojem je granica između dobrog i lošeg veoma tanka

Potpuno je nedvojbeno da televizija utječe na nas više nego smo toga svjesni. Uzmimo recimo za primjer televizijske serije čija je radnja usko povezana s nekom strukom. U mlađih gledatelja, primjerice Hitna služba potiče želju za studiranjem medicine. Isto je tako i s odvjetničkim serijama, koje danas vode mrtvu bitku s doktorskima, jer upravo one privlače najviše gledatelja. Sve je počelo još kasnih osamdesetih godina, kada se na našim malim ekranima pojavio iznimno uspješan Zakon u Los Angelesu, a danas sudske zavrzlame pratimo u također popularnoj Pravdi za sve.

Spomenuta višenagrađivana serija u produkciji ABC-a, a iz pera pisca i producenta Davida E. Kellyja, zasigurno je jedna od najprestižnijih, ali i najkvalitetnijih sudskih drama. Ta je serija ušla u šestu sezonu, a na dobru je putu da potraje još toliko, jer se može podičiti brojnim Emmyjima i Zlatnim globusima.

Ustrajni optimizam

Kao i u gotovo svim odvjetničkim serijama, radnja je i ovdje fokusirana na branitelje, koji dijele zajedničku sudbinu, u ovom slučaju, u bostonskoj tvrtki Donnel, Young, Dolle & Frutt. Jedan od najvećih aduta koji prikuplja milijune gledatelja jest svakako čisti i ustrajni optimizam. Našim je junacima tako svaki slučaj jednako važan, a svaki klijent zaslužuje najbolju moguću obranu i vrijedan je borbe do posljednjeg udarca sudskog čekića. Tako ekspliciran optimizam izravno utječe na svaki lik posebno, jer oni u nastojanju da istjeraju pravdu na sunce često dolaze u sukobe s ozbiljnim moralnim pitanjima sustava u kojem je granica između dobrog i lošeg veoma tanka. A sve ih to nerijetko dovodi kako u međusobne sukobe, tako i u sukobe s klijentima.

Sljedeća tematska odrednica, koja zajedno s prvom jamči dovoljno širok, ali i okvirom određen teren za scenarističke varijacije, jest negativnim predznakom određen protivnik. No, tu tvrdnju moramo uzeti s rezervom, jer iako je blago negativno obojena javna tužiteljica Helen Gamble (Lara Flynn Boyle), ona zapravo služi kao opći simbol za dosljednost zakonske ruke, koja na kraju jamči onime što se na sudu naziva pravdom. Zanimljiv dramski prostor u kojem se likovi kreću, a najveća im je prednost neograničeno vrijeme, jamči plastične i životne junake, s čijim se slabostima jednostavno suživiti.

Iskusni glumci

Tako glavni muški likovi, odvjetnici Bobby, Eugene i Jimmy (Dylan McDemott, Steve Harris i Michael Badalucco) u sebi redovito nose i kritične doze tzv. muških problema, dok se naoko jake žene Lindsay i Elleonor (Kelli Williams i Camryn Manheim) lako slome. Činjenica je da su svi oni odreda dobri glumci, koji se za razliku od ostalih televizijskih kolega mogu podičiti ulogama u igranim filmovima. A igranofilmsko iskustvo glumaca u tako ambiciozno zamišljenom serijskom projektu od nenadoknadive je važnosti. Uza sve to valja istaknuti i producentsko-spisalački talent Davida E. Kellyja, koji je svojim prijašnjim kvalitetnim projektima (Ally McBeal, Kućica u cvijeću, Chicago Hope) osigurao takvu slavu da načelno nikada nema problema s angažmanom proslavljenih glumaca čak i u sporednim ulogama.

Najnovija šesta sezona, koju upravo gledamo na HTV-u, donosi uz već poznate slučajeve dilera, osuđenih silovatelja, korumpiranih sudaca i zlostavljača one koje se odnose na američkog senatora drukčijih seksualnih sklonosti, dječaka oteta prije osamnaest godina, silovanu 83-godišnju staricu, shizofreničara uvjerena da je Superman koji je skokom sa sedmog kata usmrtio slučajnoga prolaznika... Ukratko, Pravda za sve ne libi progovoriti i o najkontroverznijim i najbizarnijim slučajevima. Zbog svega navedenog serija predstavlja vrhunac u okviru zadanog žanra.

Goran Jovetić