Zaboravljeno vrijeme...

Zaboravljeno vrijeme...

Ovdje upravo sama ambalaža nastupa kao autentični svjedok vremena; još više, ona urasta u dio žive povijesti kako kaže Nada Premerl, te naglašava da se izložbom željelo istaknuti upravo taj povijesni kontekst. Na temelju ambalaže je, naime, moguće pratiti industrijsku i potrošačku revoluciju minulog stoljeća, svu onu dramatičnu raznolikost društvenog i gospodarskog razvoja, a o bogatom razdoblju industrijske i tržišne kulture na ovim prostorima da i ne govorimo

Ako se ovih dana, zamoreni lavinom ljetnih rasprodaja i zagrebačkim izlozima umotanim u sale, sconto, padajuće cijene i slično tome, zaželite daška gornjogradske intime, uputite se bez odgađanja prema Muzeju grada Zagreba i uspnite na kat gdje su smještene zbirke darovane gradu Zagrebu.

Prođite na prstima kroz radnu sobu najzagrebačkijeg književnika i senatora Augusta Šenoe i zastanite trenutak kraj njegova ozbiljnog, dirljivo strogog stola; stihovi urezani u stolne pločice i posvećeni tom ljutom drvu neka vas uvedu u nadahnuća puna brige i ljubavi tog začasnog građanina spram svoga grada.

Prošavši neopazice kraj velike Tille Durieux, uronite dublje u sladak sjet nostalgije prolazeći Kabinetom mehaničkih glazbenih automata urara i sakupljača Ivana Gerersdorfera, vozača bijele Lancie iz 1926. i Zagrepčanca starog kova.

Jer na pravom ste mjestu u pravo vrijeme — ušećite potom u novi dio stalnog postava Muzeja grada Zagreba: Zbirku stare ambalaže dr. Ante Rodin — donacija gradu Zagrebu.

Zbirka donatora dr. Ante Rodina, entuzijasta i stručnjaka za ambalažu i dugogodišnjeg kolekcionara, broji više od fascinantnih šest tisuća jedinica najprije brižljivo prikupljenih, potom s ljubavlju čuvanih. Donaciju gradu, prihvaćenu potkraj 2001. na sjednici Gradskog poglavarstva i predanu Muzeju na trajno čuvanje, održavanje i prezentiranje, čine odabranih dvije tisuće predmeta. Zbirka ukazuje na zagrebačku svakodnevicu, stoga su predmeti vezani uz Zagreb, bilo da su u njemu kreirani i izrađeni ili samo prodavani. Koncepcija izložbe autorice Nade Premerl, muzejske savjetnice, izbor i stručna obrada građe Vjeročke Rukavina, višeg kustosa te likovno oblikovanje izložbe arhitekta Aeljka Kovačića pozivaju u oživljeni interijer trgovina iz zlatnog doba oblikovanja dućana kao osnovne inspiracije postava Zbirke. Pred vama se, naime, otvara koncept svojevrsnog izloga u prošlost, pa ćete, pritisnete li nos na jedan od tih nostalgičnih prozora ubrzo biti bez oklijevanja i s mnogo dražesti uvučeni u neki već minuli svijet mnogo mirnijih marketinških voda; svijet pomalo zaboravljenih, u pamćenju potisnutih dalekih boja i oblika — svijet koji ste uostalom već smatrali davno pregaženim i izbrisanim.

Zaboravljena kvaliteta

Ipak, nije tu riječ tek o pukom vremeplovu ili početku kakva nostalgičnog izleta; stvar je, dakako, mnogo ozbiljnija. Jer iznijeti na svjetlo dana zapanjujuće dobro oblikovanu, a pritom staru i davno otrcanu ambalažu, znači prstom uprijeti na zaboravljene kvalitete, na još itekako svježu i aktualnu likovnost starih majstora dizajna koji su za nas (većinom između dva svjetska rata) uglavnom ostali anonimni. Ovdje upravo sama ambalaža nastupa kao autentični svjedok vremena; još više, ona urasta u dio žive povijesti kako kaže Nada Premerl, te naglašava da se izložbom željelo istaknuti upravo taj povijesni kontekst. Na osnovi ambalaže je, naime, moguće pratiti industrijsku i potrošačku revoluciju minulog stoljeća, svu onu dramatičnu raznolikost društvenog i gospodarskog razvoja, a o bogatom razdoblju industrijske i tržišne kulture na ovim prostorima da i ne govorimo.

Za Antu Rodina, neumorna i svestrana zaljubljenika u ambalažu, strastveno sakupljanje započeo je nevinim pronalaskom prvog predmeta — kutije od kamilice iz ljekarne K crnome orlu u Kamenitoj ulici u Zagrebu, koja će postati prvi izložak, ali i jasnom opservacijom ambalaže »kao sredstva za čuvanje, prodaju i uporabu proizvoda kroz koje se zrcali civilizacijski napredak — ambalaže kao interdisciplinarnog proizvoda raznih grana nauke i tehnike za koji, da biste ga prepoznali, morate eruditski poznavati sve — od povijesti umjetnosti do povijesti tehnologije.«

Ambalaža i jest onaj fatalni komunikacijski kanal između proizvoda i kupca; ne osjeća li se i danas živo to djelovanje? Jer upravo i danas uspješno emitiranje komunikacijske poruke ovih izložaka daje omirisati, osjetiti, jednostavno čuti dobra, stara vremena. To je i potvrda Rodinove definicije ambalaže kao sastavnog dijela trgovine koji prodaje proizvod, pružajući kupcu izravne obavijesti i produbljujući na taj način spoznaju o proizvodu koji kupuje. Elementi pak kojima se to postiže abeceda su grafičkog dizajna: izbor boje, logotip, vrsta slova ili fonta, simboli, prikladno razmještanje teksta ili znaka... Slikovni dijelovi ambalaže nekoć su rješavani bakrotiskom, tehnikom dubokog reljefa, a s vremenom ustupaju mjesto suvremenijoj ofsetnoj tiskarskoj tehnici otiska u bojama. Tako je razvojem ambalaže moguće dragocjeno ocrtati i razvoj dizajna, tehnologiju izrade proizvoda, kao i mogućnosti izrade i uporabe materijala.

Ambalaža: fatalni komunikacijski kanal?

Prisjetimo li se pak gospodarskih i političkih koordinata na koje ukazuje Zbirka, uočit ćemo tridesete godine kao poticajne za grad Zagreb, koji postaje vodeće trgovačko i prometno središte nove države. Vrijeme je to pojave časopisa »Svijet« (1926-1938), koji godinama uređuje i ilustrira Otto Antonini. Izvrsnim ilustracijama i reklamama različitih proizvoda »Svijet« je bio jedini moderni časopis, sjajno oslikavajući hrvatsko građansko društvo. Zahvaljujući tome postaje jedini medij za kvalitetno oglašavanje i reklamu, kako piše Feđa Vukić. Ne zaboravimo još neka važna imena grafičkog oblikovanja epohe — Pavao Gavranić (1905-1973) i Sergije Glumac (1903-1964) nezaobilazni su dizajnerski orijentiri vremena. Gavraniću, angažiranu oko tvornice Pokorny, pripisuje Nada Premerl prvu modernu etiketu i logotip boce za rum (1935).

U Rodinovoj zbirci najcjelovitije su sačuvani primjerci boca za likere zagrebačkih tvornica Pokorny, Arko i Patria s izvrsno dizajniranim naljepnicama; staklena je ambalaža, naime, zahvaljujućoj sekundarnoj uporabi dugo čuvana, pa tako čini 75 posto Zbirke. Uz Pokornyjeva Starog graničara, koji se dobiva svagdje, tu se još mogu naći razni sifoni za soda-vodu od prozirnog ili svijetloružičastog lijevanog stakla; tamno- i svijetlozelene boce mineralne vode Jamnička kiselica s izvrsno oblikovanim etiketama, prozirne boce za mlijeko raznih veličina...

Pravo čudo opstanka segment je ambalaže za kozmetiku i lijekove. Grafički napose brižljivo opremljene kartonske kutije, zajedno s metalnim dozama i staklenim bočicama raznih kozmetičkih proizvoda, rječito govore o organiziranoj prodaji specijaliziranih zagrebačkih parfimerija: Les Poudres Coty — prvi u krasoti nijansa, prvi u milosti kod otmjenih dama!

U velikom je broju (i na naše veliko veselje) sačuvana ambalaža za kanditne proizvode. Poseban čar limenki znalački oblikovanih emajlnim bojama, bilo za slatkiše Lachmann, holipe Bizjak ili bombone Španić, izlišno je opisivati. Dovoljno je samo utvrditi kako dizajn limenke nekadašnjeg Unionova 505 sa crtom i danas dobro prodaje Krašev omiljeni proizvod! Nadalje, sjećate li se još što znači Impregno-četka? Na čvrstoj kartonskoj kutiji otisnuto je objašnjenje: trajno uščuvanje sjaja na pokućstvu i autu jer daje sjaj, a ne runira kako to čini krpa... Plavilo za rublje, mast za podove ili laštilo Laštipod — punjen u bocama za pivo — prizivaju nam u pamet zaboravljene mirise glancanja, ali i razdoblje neimaštine koje se koristi preostalom ambalažom tek dotiskujući etikete.

Tužno poratno razdoblje...

U usporedbi sa zavidnom razinom svijesti oblikovanja između dva svjetska rata, poratno razdoblje zaostaje u materijalu i dizajnu, obilježeno kreativnim siromaštvom oblikovanja ambalaže radi nepoželjna stvaranja dojma luksuza, ali i nižih standarda i gospodarskih mogućnosti. Iznimka je na tom području Milan Vulpe, koji je, primjerice, surađivao s Kromosom i godinama radio za Plivu, stvarajući tako suvremen i prepoznatljiv dizajn Plivinih deplijana, oglasa i opreme lijekova. Domaćeg Oskara za ambalažu Vulpe prima 1965. za oblikovanje limenih i kartonskih kutija Tvornice olovaka Zagreb. Pedesete pak godine otvaraju prostor razmjerno slobodnijim zamasima stvaralaštva; podsjetimo samo ovlaš na stvaranje eksperimentalnog atelijera EXAT 51, zatim Centra za industrijsko oblikovanje (CIO), pa na plejade plakata Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog, koji su jednostavno proizvodili dobar dizajn. Velike tvrtke kao Podravka, Sljeme, Kraš ili Pliva šezdesetih će godina prošlog stoljeća znatno razviti svijest o brižljivijem osmišljavanju vizualnog identiteta zapošljavajući dizajnere i time bitno doprinijeti kvalitetnijim dosezima grafičkog oblikovanja ambalaže.

Naposljetku ne preostaje nego zahvaliti dr. Anti i Ani Rodin što su podijelili s nama ljepotu stare ambalaže učinivši tako predmete svagdašnjice dijelom stalnog postava Muzeja. U sigurnim rukama, spašena od zaborava i propadanja, Zbirka nudi zaista mnogo, posebice aktualnom dizajnerskom naraštaju! Jer kao što već 1967. u časopisu »Dizajn« upozorava Vera Horvat-Pintarić, industrijski dizajn neobično je važan u razvijanju estetske kulture putem predmeta svakodnevne potrošnje, zajedno s grafičkim dizajnom kao stvarateljem i prijenosnikom vizualne kulture u najširim razmjerima.

Iva Brežanski