Vidio je sjever i jug

Vidio je sjever i jug

Rafinirana i precizna percepcija ambijenta kroz oko Damira Fabijanića rezultirala je zanimljivom interakcijom motiva sa sjevera i juga Francuske, pa se autor očito odlučio iskoristiti suprotnosti karaktera lokacija i u konkretnoj prezentaciji

Ovo ljeto u Zagrebu te drugim gradovima Hrvatske imali smo priliku vidjeti kulturne prezentacije od izložbi fotografija naših i francuskih autora, na primjer Cartier-Bressona i Toše Dabca, do kazališta i šansone. Naime, tako obilježava, uz predstavljanje različih umjetničkih medija, svoju osamdesetu obljetnicu Francuski institut u Zagrebu.

U Medijateci se predstavio Damir Fabijanić izložbom Par/Nepar — Pariz/Provansa, odnosno dvjema serijama fotografija snimljenih u dva navrata prilikom posjeta Francuskoj.

Godine 1987. Fabijanić šeće Parizom, kada nastaju u crno bijeloj tehnici motivi pariških krovova i uličnih ambijenata, trgova, te pet godina poslije u provansalskim gradićima (kao što je poznato, Fabijanić je 1992. sudjelovao u vodećoj francuskoj fotografskoj manifestaciji Les rencontres d’Arles kao autor izložbe Dubrovnik).

Rafinirana i precizna percepcija ambijenta kroz oko Damira Fabijanića rezultirala je zanimljivom interakcijom motiva sa sjevera i juga Francuske, pa se autor očito odlučio iskoristiti suprotnosti karaktera lokacija i u konkretnoj prezentaciji. Ako želite vidjeti čitavu izložbu, morat ćete ući u Medijateku jer su fotografije postavljene tako da je dio izložbe okrenut prema ulici i prolaznicima, a drugi dio prema unutrašnjosti Medijateke. Bavi se arhitektonskom baštinom i modernim primjerima francuske arhitekture. Tako jukstapozicijom motiva dobiva novu cjelinu. Trg u Parizu, trg u Provansi — bilo da je u Arlesu, koji se možda nije mnogo promijenio otkako je Van Gogh tamo slikao suncokrete, ili Nimmesu, a ambijenti dobivaju na kontemplativnoj kvaliteti uključivanjem detalja poput prirode ili životinja (pas). Krovni elementi pariškog hôtela s konjima u propinjanju primjer su senzibiliteta za dinamičan detalj.

Fabijanićeva preciznost i izbor motiva dokazuju autorov urođen i prirodan osjećaj za simetriju fotografske slike, te u nekim slučajevima razmišlja i grafički. Fragmenti svakodnevice i ulice dobro su uvježbani elementi kojima artikulira svoj fotografski vokabular. Dolazi do uspjele i estetski pročišćene transformacije zbilje u fotografsku sliku, u najboljoj maniri klasičnih parametara sofisticirana putopisa.

Sa zaleđem u struci inženjera strojarstva, Damir Fabijanić (1955) pokazuje koncentriranu kontrolu i manipulaciju svojim temeljnim oruđem, fotografskim aparatom. Odlučuje se od početka svoje profesionalne karijere za fotografiju arhitekture i pejsaža (opremanje »Orisa«, časopisa za arhitekturu i kulturu), koju nadopunjuju samostalne izložbe u Parizu, Madridu, Portu.

Od kraja osamdesetih godina, uz pomoć Zavoda za obnovu Dubrovnika, snima seriju fotografija o Dubrovniku i njegovoj bogatoj baštini, gdje radi na istim motivima prije i nakon razaranja. Vrata na koljeno na Stradunu ili drvo naranče u klaustru neki su od vrlo uspješnih fragmenata serije o Dubrovniku, koji su publicirani i u obliku knjige (1992). Prednost Fabijanićeve fotografije, osim usavršene tehničke preciznosti, pronalaženje je i fiksiranje kadra koji kroz fotografski obrat dovodi do metafore detalja svakodnevice.

Iva Brezovečki-Biđin