Sadašnjost baštine

Sadašnjost baštine

Važnim novinama osvježeni su programski sadržaji nezaobilazne omiške fešte klapske pisme

Afirmirajući autentične zvuke ovog tla i upozoravajući na glazbene vrijednosti koje sadržavaju ono tradicijsko u smislu autentične geneze atributa kao reminiscencija koja tvori zajednički identitet različitih vremena, omiški je festival postao autoritetom. Svjedočeći vremenu koje zamagljuje granice između trivijalnog i artističkog, vremenu masovne kulture i hipertrofirane glazbene produkcije heterogene i distinktivne stilske provenijencije, koja, nažalost, često ne implicira fenomen umjetničkog i estetskog, postajemo sve svjesniji vrijednosti i potentnosti omiških kulturnih zbivanja, njihova ekstrinzičnog i intrinzičnog smisla i sadržaja. Unijevši nekoliko važnih novina proteklih godina — Koncert pobjednika i nagrađenih sa svečanosti otvaranja, Koncert s povodom kojim se upozorava na zasluge i jubileje istaknutih klapa i autora, Večer izvornih napjeva usmjerenu na povratak izvornosti uvođenjem u program pjevanja skupine od pet pjevača, dislociranje izbornih večeri debitanata u Bol na Braču, ograničenja u pogledu izbora sadržaja da se izbjegnu ponavljanja istih naslova, svođenje ocjenjivanja na decimalni sustav, povećanje broja članova žirija, anuliranje njihovih najviših i najnižih ocjena u finalnim večerima — organizatori su nadogradili dosadašnja nastojanja i osvježili programske sadržaje.

Posebna zanimljivost ovogodišnjeg Omiša, koja iznimno veseli stručni tim, jest porast zanimanja debitanata kakav do sada nije bio registriran.

Determinirana bogaćenjem korpusa klapskih pjesama, Večer novih skladbi predstavila je autore koji energiju stvaralačkoga poriva nalaze u baštini kao tradicijskom humusu prepunu arhetipskih glazbenih uzoraka imanentnih tom partikularnom prostoru. Premda su neke skladbe bile izričajem udaljene od tradicije, neke su ipak sačuvale bliskost s izvornošću i s melodijskim, ritamskim i harmonijskim idiomom tipičnim za tradicionalno dalmatinsko pjevanje. Približiti se ugođaju klapske popijevke oslanjajući se na vlastitu inspiraciju, skladateljski je imperativ Pere Gotovca, koji je uglazbivši stihove Stane Klanac-Tulić zavrijedio zlatno odličje stručnog ocjenjivačkog suda za skladbu Jubi’ ću te uvik iston miron. S tom je pjesmom klapa Nostalgija podijelila nagradu za najuspješniju interpretaciju s izrazito muzikalnim i vokalno kompatibilnim omiškim Puntarima, koji su osvojili i nagradu publike za izvedbu pjesme Samo moru virujen, što je na stihove Krste Jurasa i glazbu Zdenka Runjića klapski zaokružio i izvrsnom obradom uobličio D. Tambača. Spomenutu skladbu krasi spontana, neposredna auditivna prihvatljivost, a estetskom užitku svakako je pridonijela emocionalno ekspresivna izvedba Puntara i njihove glazbeno senzibilne voditeljice Terezije Kusanović. Konačno, diploma Drago Ivaniševićza najbolje stihove pripala je Nensi Barić s pjesmom Ni zraka ni zemje, mladoj i perspektivnoj autorici čiji se svjež i izvoran jezik temelji na leksičkom blagu zavičaja.

Autorsku večer ovogodišnjeg Omiša i festivalsko priznanje Omiška stina zaslužio je skladatelj Zdenko Runjić, čiji su ekstenzivni, stilski i kvalitativno heterogeni glazbeni opus izvele mnoge klape. Te su večeri odzvanjale omiškom Pjacetom klapske verzije Runjićevih festivalskih evergreena, potvrđujući njegovu autorsku invenciju i melodijsko nadahnuće.

U kvalitetno osmišljenoj i glazbeno zanimljivoj Večeri izvornih napjeva, u kojoj nastupaju skupine od pet pjevača sa strogo izvornim napjevima, trijumfirale su interpretativno najuspješnija klapa Nugal/Makarska po odluci Stručnog povjerenstva, te vedri i simpatični Kumpanji/Blato po ocjeni publike.

Gotovo tradicionalno, u okviru posebne nenatjecateljske večeri, Festival dalmatinskih klapa ugošćuje najbolje interpretatore narodnih i starogradskih pjesama Hrvatskog zagorja. Pod nazivom Kajkavske popevke Dalmaciji 2002, uz pratnju Tamburaškog orkestra HRT-a pod ravnanjem Stjepana Mihaljinca i Siniše Leopolda, nastupili su brojni izvođači.

U još jednoj koncertnoj večeri rasterećenoj nadmetanja za bodove, nazvanoj Večer s povodom, Omišom je odjeknula klapska pjesma izvorne ljepote i strastvena, otkrivajući svoju narav izronjenu iz njedara podneblja. Bila je to večer na kojoj su omiški Puntari i splitske Dalmatinke proslavile deset, klapa Sinj/Sinj dvadeset, te članovi i članice Filipa Devića/Split četrdeset godina djelovanja.

U konkurenciji ženskih vokalnih skupina nagradu Stručnog povjerenstva, Zlatni štit s povijesnim grbom grada Omiša i Zlatni leut, nagradu publike, osvojila je klapa Luka/Rijeka, majstorski interpretirajući dvije karakterno različite pjesme Za ribara i Sušna zikva na škoju. Spomenuta klapa trajno je izvrsna (peto zlato na Omišu), a izvrsnost se zrcali u vokalno-tehničkoj spremnosti, ujednačenosti i dotjeranosti izvedbe. Iskreno i srčano upustivši se u utrku za odličje, Srebrni štit osvojila je generacijski osvježena klapa Filip Dević/Split, dok je Srebrni leut sugestivnom, temperamentnom interpretacijom zavrijedila klapa Dišpet/Zagreb.

Finale muških klapa, po sveukupnoj kvaliteti izvedbi, predstavio je dvanaest najboljih. Prvom nagradom Stručnog ocjenjivačkog povjerenstva — Zlatnim štitom s povijesnim grbom grada Omiša i zlatnom plaketom Omiški leut — nagradom publike, okrunili su se omiški Puntari, apsolutni pobjednici ovogodišnjeg festivala (Otvor vilo tu ponistru, Uljanica moje matere). Visoki umjetnički dometi klape domaćina ogledaju se kako u glasovnoj fuziji, timbarskom skladu, sjajnoj intonaciji i čistoći akorda, tako i u osebujnom špiritu i istančanom senzibilitetu za dinamičko nijansiranje. Drugu nagradu žirija — Srebrni štit, dobila je glasovno i intonativno postojana, glazbeno izražajna klapa Filip Dević/Split, dok je interpretativna duhovitost klape Kamen SSM/Kamen pridobila omišku publiku, koja joj je dodijelila srebrni Omiški leut.

Uz nezaobilaznu feštu klapske pisme Omiš se i ove, kao i prethodnih godina, iskazao kao izrazito srdačan domaćin obogativši festivalsku infrastrukturu nizom popratnih sadržaja (izložbe, katalozi, publikacije, gostovanja), koji dinamiziraju omiška zbivanja, dajući im dah svježine i vitalnosti. Zahvaljujući festivalskim ravnateljima Dražanu Mladinu i Miljenku Grgiću, koji su u Festival utkali dio svoje osobnosti, znanja i iskustva skrbeći o naslijeđu, estetici, sadržajnoj i programskoj logistici festivala, Omiš je puninom glazbenoeruptivne snage i ovaj put plamtio, kako kaže Grgić, poput vulkana. Tijekom više od tri desetljeća postojanja Festival dalmatinskih klapa začudnim šarmom, jasnom determiniranošću i definiranošću idejno-estetskog profila trajno potvrđuje nesporan kvalitet i zasluženu reputaciju vodećeg glazbenog tijela u tom području.

Uza sve pohvale ovogodišnjem, što reći na kraju nego: Vivat sequens!

Ivana Tomić Ferić