Pravac Mleci

Pravac Mleci

Lovorka Čoralić, U gradu svetoga Marka, Golden marketing, Zagreb, 2001.

Iako je već poodavno jasno da je hrvatsku povjesnicu nemoguće ispisati bez pregleda povijesti hrvatskih iseljeničkih skupina, u našoj se historiografiji na prste mogu pobrojati djela takve tematike. Stoga, svaki novi uradak koji rasvjetljuje pojedine segmente hrvatske iseljeničke povijesti zavređuje posebnu čitateljsku pozornost. Jedan je od takvih radova i knjiga Lovorke Čoralić U gradu svetoga Marka, koja je nedavno izašla u izdanju zagrebačkog Golden marketinga.

Lovorka Čoralić povjesničarka je mlađe generacije, koja je mnogobrojnim radovima već ostavila trag u domaćoj historiografiji. Njezina znanstvena djelatnost najvećim je dijelom usmjerena na proučavanje političkih, gospodarskih i kulturnih veza između istočne i zapadne jadranske obale od 15. do 18. stoljeća. U sklopu tih proučavanja ova je knjiga, premda naslovom možda nalikuje ljubavnom ili putopisnom romanu, kruna njezine dosadašnje znanstvene djelatnosti. Riječ je o respektabilnu znanstvenom djelu, točnije, proširenoj doktorskoj disertaciji, obranjenoj u Zadru 1998.

Jedan je od mnogih pravaca dugogodišnjih iseljavanja s prostora Hrvatske bio usmjeren prema današnjoj Italiji. U sklopu tih iseljavanja mogu se razlikovati dva osnovna smjera, prvi, koji se odvajao iz zapadne matice iseljavanja prema gornjoitalskoj (furlanskoj) nizini, te drugi, prekojadranski smjer kojim se naseljava prostor od Veneta do Apulije. Upravo je taj smjer hrvatskih iseljavanja, koji je najmanje poznat i utvrđen u hrvatskoj historiografiji, predmetom autoričina istraživanja.

U gradu svetoga Marka djelo je u kojem su obrađena temeljna obilježja hrvatskih prekojadranskih iseljavanja. Pored toga, u knjizi su prikazani život i prinosi hrvatske nacionalne zajednice mletačkoj povijesti i kulturi.

500 stranica, 15 poglavlja

Knjiga je, sa svojih petstotinjak stranica, strukturirana u petnaest tematskih cjelina. U prvim poglavljima autorica nas uvodi u složenu temu hrvatskih migracija, kao i dosadašnjim historiografskim saznanjima o njima. Nadalje slijedi prikaz hrvatskoga prekojadranskog iseljeničkog procesa, čije početke možemo pratiti s prvim uspostavljanjem hrvatsko-mletačkih veza u ranom srednjem vijeku. Središnje je doba prekojadranskih (kao i drugih), migracija u uskoj vezi s pojavom Osmanlija na našim prostorima, te ga možemo okvirno odrediti 15. i 18. stoljećem. U tom je razdoblju u Mlecima zabilježen najveći val doseljavanja iz Hrvatske (primjerice, prije 15. stoljeća broj hrvatskih iseljenika neznatno je mali, dok je već početkom istog stoljeća zabilježeno sto četrdeset doseljenika, taj je broj dosegnuo svoj vrhunac početkom 16. stoljeća, kada je zabilježeno petstotinjak osoba). Iseljavanje se najvećim dijelom kretalo iz Dalmacije i Boke (među gradovima prednjačili su Zadar i Kotor), ali u Mlecima pronalazimo i useljenike iz unutrašnjosti (tako su zabilježeni iseljenici iz Požege, Zagreba, Varaždina).

Znatan je dio knjige posvećen temama vezanim uz društveni položaj, život i običaje hrvatskih iseljenika u Mlecima. Autorica je detaljno obradila mjesta stanovanja iseljenika te, u skladu s tim, hrvatske prinose mletačkoj toponomastici. Nadalje u knjizi je prikazana i struktura profesionalnoga djelovanja Hrvata u mletačkom iseljeništvu te životno svakodnevlje i vjerski život.

Vrijedan je i zanimljiv segment u istraživanjima Lovorke Čoralić Bratovština sv. Jurja i Tripuna. Navedena je bratovština bila etničkog karaktera i u tom se smislu razlikovala od strukovnih ili teritorijalnih (župskih) bratovština. Hrvatska je bratovština, kao i ostale etničke bratovštine u Mlecima, bila nepolitičko tijelo koje je predstavljalo svoju narodnu zajednicu. Bratovština je, pored socijalno-karitativne djelatnosti, radila na okupljanju hrvatskih useljenika i održanju njihove svijesti o pripadnosti domovini. Ona je osnovana 1451. sa sjedištem u samostanskoj crkvi ivanovaca (S. Giovanni del Tempio), te je jedina etnička bratovština koja je preživjela nestalno doba Napoleonove i austrijske vladavine. Sredinom 19. stoljeća, u doba talijanskoga narodnog preporoda i pokreta za ujedinjenjem, bratovština počinje gubiti narodno obilježje, te u njoj postupno prevladavaju talijanski iseljenici iz Istre i Dalmacije. Navedeni proces nakon Drugog svjetskog rata doseže vrhunac, te se karakter Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u potpunosti mijenja. Bratovština djeluje i danas, ali pod imenom Scuola Dalmata dei Ss. Giorgio e Trifone.

Bogati prilozi...

Pored tema koje se podrazumijevaju s obzirom na cjelokupni sadržaj knjige (poput analize veza iseljeništva s domovinom te hrvatskih prinosa mletačkoj kulturnoj baštini), autorica je obradila i doprinos hrvatskog iseljeničkog elementa u radnjama na marginama društvenih zbivanja (krivovjerje, magija, blud, svodništvo, prostitucija), čime je potvrdila znanstveni i profesionalni pristup povijesnim temama. Knjiga je, osim toga, opremljena bogatim prilozima, popisima izvora i literature te preglednim kazalima.

Ukoliko knjigu stavimo u širi kontekst historiografije o hrvatskim iseljeničkim skupinama, moramo istaknuti, pored iznimna sadržajnog prinosa, inovativnost u proučavanju iseljeničkih tema. Navedena se inovativnost očituje ponajprije u izboru izvora kojima se autorica koristila te u njihovoj metodologijskoj interpretaciji. Pored uobičajenih historijskih vrela (građe trgovačko-obrtničkih udruženja, kronika, državnih i sudskih spisa, ugovora, vizitacija), autorica je posegnula i za pomalo nestandarnom građom, s obzirom na dosadašnju historiografiju o iseljeničkim temama, među kojima valja istaknuti oporuke.

Oporuke su vrijedan, u našoj historiografiji sve prisutniji izvor, iz kojega se može crpsti obilje podataka pretežno gospodarske i društvene tematike. Lovorka Čoralić učinila je korak dalje te je, pored navedenih tema, upotrijebila oporuke u kvantitativnim analizama. Složenim metodologijskim pristupom autorica je na temelju oporuka uspjela odrediti okvirne brojeve hrvatskog doseljavanja u Mletke, čime je uspješno kompenzirala nedostatak drugih izvora. Iscrpnom eksploatacijom oporuka, u gotovo svim temama, Lovorka Čoralić priskrbila je jedinstvene podatke o hrvatskoj iseljeničkoj populaciji u Mlecima te se time metodologijski pridružila malom broju hrvatskih povjesničara koji su historiografsku pozornost usmjerili na proučavanje oporuka.

Preporuka za čitanje

S obzirom na sadržaj, knjigu obilježava velika informativnost, koja proizlazi iz sustavna proučavanja teme, kakvo dolikuje doktorskoj disertaciji. No, ta se sustavnost i informativnost ponekad čini nedostatkom. Golema količina podataka (posebno u poglavlju o izvorima i historiografiji), do kojih dolazimo čitajući knjigu, ponekad postaje zamorna, te se nameće dojam da je bilo potrebno više intervenirati u prilagodbi disertacije za objavljivanje. Time bi se izgubila određena količina podataka, ali bi tekst postao znatno prohodniji i čitkiji, te bi više odgovarao ležernu naslovu i čitateljskim mogućnostima koncentracije.

No, bez obzira na rečene opaske, knjiga U gradu svetoga Marka zavređuje bezrezervne preporuke. Ona će zasigurno postati nezaobilazna literatura među studentima i ljubiteljima povijesti, dok će u znanstvenoj historiografiji, posebice onoj koja se bavi poviješću hrvatskog iseljeništva, postati modelom za buduća, tematski bliska istraživanja.

Darko Vitek