Popularno i avangardno

Popularno i avangardno

Da verbalno sve više ulazi u plesne predstave, a da dramske predstave sve češće bježe od verbalnoga i u svoju strukturu inkorporiraju ples, dokazale su i inozemne i domaće predstave koje je na 3. festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčenat dovela i Snježana Abramović

U renesansnome gradiću Svetvinčentu, čija je osobita arhitektura već treću godinu zaredom scenografija Festivalu plesa i neverbalnog kazališta, ovoga je ljeta u pet dana održano petnaest predstava. Festival plesa i neverbalnog kazališta službeno je započeo 20. srpnja pred brojnom publikom na svetvinčentskome Trgu, gdje je Kompanija Dell Astronauta izvela Kozmički koncert. I već je na početku bilo jasno da će program ovoljetnoga svetvinčentskoga festivala biti s jedne strane određen popularnim u kulturi, a s druge — avangardnim. Da verbalno sve više ulazi u plesne predstave, a da dramske predstave sve češće bježe od verbalnoga i u svoju strukturu inkorporiraju ples, dokazale su i inozemne i domaće predstave koje je na 3. festival plesa i neverbalnoga kazališta u Svetvinčenat dovela i Snježana Abramović. Identitet Festivala definitivno je potvrđen dobrim konceptom, te dovođenjem recentnih predstava koje su premijerno izvedene u prošloj sezoni, a riječ je o djelima kanadskih, litavskih, francuskih, finskih, talijanskih i grčkih umjetnika, te o presjeku domaće produkcije. Razigrani talijanski Kozmički koncert s ruba cirkuskih i kazališnih vještina svetvinčentskoj je publici pokazao kako se pravi ulični teatar brzo snalazi i s upadicama na hrvatskome. Grčki redatelj i koreograf Paras Terezakis i Kinesis Dance s naslovom Café nocturno u prostoru Kaštela predstavio je svoje istraživanje društvenoga ponašanja o temi erotike, i svega onoga što se zbiva kad su ljudski porivi pušteni na slobodu. Francuski Iritis i Frederic Werle predstavili su radove Mea Culpa i Mračna strana ljepote. Ključ predstave Mea Culpa nalazi se u priznanju plesača i koreografa koji prije ili poslije mora kazati: »Izgubio sam svoju tjelesnu gipkost«, dok se na Mračnoj strani ljepote publika zabavljala vidjevši raznolikost plesnih stilova, borilačkih vještina i računalnih igara. Paul Ibey bio je svetvičentski izbor za predstavljanje sve popularnijega butoh-plesa, koji ovoga ljeta nije mimoišao gotovo nijedan istarski kazališni festival. Fascinantan spoj tog (u doslovnome prijevodu) mrtvačkog plesa, koji autori najradije kombiniraju s nekim zapadnim literarnim predloškom, u Savičenti je rezultirao predstavom Razbludnost postojanja. Nadahnut životom ekscentrične markize Luise Casati, Paul Ibey apsolutnom je kontrolom minimalnih kretnji dočarao sav narcizam, pretjerivanje, svjetonazor i nastranosti popularne markize, čiji je život i razum bio na rubu iluzije i zbilje. Finska skupina Aurinkobaletti s predstavom Letač pognute glave koreografa Saše Pepeljajeva hvatala je sličnosti između plesa i letenja, a litavska Aura Dance Theatre s predstavom Glasovi u tami upravo je Svetvinčenat odabrala kao mjesto za svjetsku premijeru nove koreografije Tamare McLorg.

Performingunit i Tamara Huilmand s performansom Luda od ljubavi nastavlja priču o tome što se zbiva s Medejom nakon Euripida. Osamljenost, bijes, plodnost, destrukcija, brzi su nacrti Medejine duše nakon ubojstva vlastite djece. Atelijer Choreographique u dramatičnom prostoru svetvinčentskoga Kaštela oduševio je publiku dvjema predstavama: Bogovi su ljuti koreografa Staše Zurovca, nadahnuta stihovima Emily Dickinson i albumom Le Dieux sont faches francuskoga skladatelja Jean Marc Zelwera, te Amore... mio koreografa Marka Boldina nastale na glazbu Nina Rote, Gorana Bregovića, J. Brela, soundtracka iz Casablanke... Iste festivalske večeri publici se predstavila i koreografkinja Željka Sančanin, izvevši kratki solo Places where s prošlogodišnje Platforme mladih koreografa, kao i duet Dig It, čije autorstvo dijeli s Barbarom Matijević i dramaturgom Sašom Božićem.

Neumoljivi prirodni zakoni

Od domaćih, u Savičentu stigla je i predstava Quartet in progress skupine VEM, kraći plesni projekt za pet plesača uz glazbu na violončelu. Koreografkinja Vesna Mimica sročila je predstavu istraživačkoga karaktera, gdje se pet plesača pojavljuje u različitim inačicama iste koreografije. Publika je najbolje reagirala upravo na domaće izvođače, a iznimno dugotrajnim i burnim aplauzom ispraćena je predstava Zagrebačkoga plesnog ansambla M. U. R. koreografkinje Ksenije Zec i dramaturga Saše Božića. Potaknuti autobiografskom prozom Marine Cvetajeve, ruske pjesnikinje fascinantne liričnosti i još fascinantnijega životopisa, autori i izvođači potražili su vlastita preklapanja i sličnosti osobnih i Marininih životnih iskustava, stvorivši tako autentičan i vrijedan rad koji preispituje i stavlja u opreku odnos glume i plesa. Druga predstava Zagrebačkoga plesnog ansambla naslova Meni ti to nije baš... koreografkinje Irme Omerzo tematizirao je goruće probleme domaće suvremene plesne scene: nedostatak prostora za rad, nezainteresiranost, nemar i pasivnost institucija koje bi o tome trebale pobrinuti. Festival su zatvorili domaći Šikuti machine, koji su uz zvuke klasične glazbe komadali pečenoga odojka, te performansom Manjadura, po njihovim riječima, »ukazali na neumoljive prirodne zakone«, a tu je ideju poduprla i videoprojekcija o nastajanju stajskoga gnoja iza njihovih leđa.

Dubravka Lampalov