Vijenac 222

Ples

Mali razgovor s Nienke Reehorst, voditeljicom radionice Suvremene plesne tehnike na MKFM-u u Puli

Plesač mora biti darežljiv

Nienke Reehorst, plesačica, plesna pedagoginja i koreografkinja, učenica Bebe Miller, Irene Huttman i Davida Zambrana na pulskome je Međunarodnom kazališnom festivalu mladih vodila jednotjednu radionicu Suvremene plesne tehnike.

Mali razgovor s Nienke Reehorst, voditeljicom radionice Suvremene plesne tehnike na MKFM-u u Puli

Plesač mora biti darežljiv

Nienke Reehorst, plesačica, plesna pedagoginja i koreografkinja, učenica Bebe Miller, Irene Huttman i Davida Zambrana na pulskome je Međunarodnom kazališnom festivalu mladih vodila jednotjednu radionicu Suvremene plesne tehnike. Nizozemka je Nienke Reehorst kao plesačica nastupala u Sjedinjenim Državama, Južnoj Americi, Japanu i po cijeloj Europi. U proteklom je desetljeću vodila mnoge radionice i seminare, održala brojna predavanja i sudjelovala na brojnim festivalima diljem Europe i Amerike. Ova je radionica organizirana u suradnji sa zagrebačkim Liberdanceom i uz financijsku pomoć nizozemske ambasade.

Nakon izvrsne dvosatne prezentacije rada s polaznicima workshopa u Istarskome narodnom kazalištu, Nienke Reehorst kazala je kako voli raditi s ljudima koji govore plesnim jezikom te da su je mnogobrojni pulski polaznici naučili kako istodobno biti usredotočena na cilj radionice i pritom biti sasvim otvorena — kako bi našla način da dopre do njih.

— Radila sam s polaznicima različitoga plesnog obrazovanja, različitih dobi i različitih backgrounda. Ples uvježbavam kao komunikacijski oblik. Osnova moje tehnike je ples kao komunikacija i spajanje raznovrsnih stilskih postupaka suvremenoga plesa.

Što je u vašem radu osnova za komunikaciju među plesačima, a što je osnova za komunikaciju s publikom?

— Vodeći radionicu Suvremene plesne tehnike usredotočila sam se na komunikaciju među plesačima, a da smo radili predstavu, uvrstili bismo i aspekt komunikacije s publikom. Inače, plesači su vrlo često zatvoreni ljudi i više se bave svojom tehnikom nego međusobnom komunikacijom. No, kad se pleše zajedno, kad je posrijedi grupni rad, treba slušati i svoje tijelo i tijelo partnera. Ako plesač ima dobar odnos sam sa sobom, imat će ga i s drugim plesačem, i automatski — s publikom. Plesač mora biti voljan dati. Plesač mora bit darežljiv, u tome je bit.

Koja ste nova iskustva stekli kao voditeljica pulske MKFM-ove radionice?

— Ne vjerujem da postoji samo jedan način rada, samo jedna tehnika, jer je suvremeni ples grupa raznih pravaca i svaka osoba može birati što je za nju najprikladnije iz tih raznih pravaca. Uživam birati različite tehnike i kombinirati ih, a tako sam educirala i polaznike workshopa u Puli. Jedna skupina polaznika bila je obrazovana po raznim inozemnim plesnim školama, dok je druga skupina bila bez ikakva iskustva. Upravo su me ti drugi oduševili svojom znatiželjom, jer na zapadu je nastalo određeno zasićenje na tom području.

Razgovarala Dubravka Lampalov

Vijenac 222

222 - 5. rujna 2002. | Arhiva

Klikni za povratak