Pedantna evokacija

Pedantna evokacija

Krvava nedjelja (Bloody Sunday), red. Paul Greengrass

Pomalo iznenađujuće, najvišu nagradu u Motovunu, Zlatni propeler, dobio je britansko-irski film Krvava nedjelja Paula Greengrassa, pedantna evokacija tragične epizode iz Derryja u Sjevernoj Irskoj, kada su pripadnici Prve padobranske jedinice otvorili vatru na nenaoružane demonstrante za građanska prava: tada je smrtno stradalo trinaest, a ranjeno četrnaest sudionika tog mirovnog skupa. Iznenađenja je, međutim, bilo i u Berlinu, gdje je Krvava nedjelja također trijumfirala, unatoč tome što su Ponedjeljak ujutro Otara Iosselianija i Pečenjarnica Andrea Dresena imali puno više zagovornika.

Krvava nedjelja primjer je filma koji je u stanju impresionirati festivalske žirije usredotočenošću na političko-socijalnu temu i dosljednim redateljskim konceptom. Snimljen u povodu tridesete obljetnice krvavog događaja (istodobno je nastala i podjednako hvaljena Nedjelja po scenariju Jimmyja McGoverna i u režiji Charlesa McDougalla), Greengrassov film čak nije ni napravljen za kina: koproducirala je Granada Television i u Velikoj Britaniji prikazala najprije na malim ekranima (kasnija kino distribucija bila je čista formalnost), s iznimnim ratingom — čak tri i pol milijuna gledatelja pratilo je kako njihovi specijalci rešetaju irske civile. Ekranizaciju tako kontroverzne teme omogućila je nova politička klima, budući da je vlada Tonyja Blaira 1998. obnovila istragu oko ubojstava počinjenih tijekom ’krvave nedjelje’.

Greengrass je specijalist za doku-drame s političkim nabojem, nastale najčešće u televizijskoj produkciji, pa se Krvava nedjelja skladno uklapa u njegov opus. Dobrim poznavateljima kinematografije šezdesetosmaškog razdoblja njegov će se film doimati kao deja-vu: pseudodokumentarički stil te prikaz vojske kao nesmiljeno opresivnog aparata bili su osobito omiljeni u doba kad se činilo da svijet potresa nova revolucija. Greengrassa, međutim, izdvaja od prethodnika izbjegavanje tendencioznosti i — kad mu se za to nudi prilika — uslojavanje zbivanja. Glavni protagonist (odlični James Nesbitt) je protestant, član britanskog parlamenta, koji organizira dominantno katolički mirovni marš, a kad mu u jednoj prilici bliski znanci predbace da kalkulira sa svojim političkim imidžem, i pronicljivi će gledatelj imati problema kasnije razlučiti što je u njegovom ponašanju poza, a što iskrena gesta. Također, unatoč tome što je očito da su specijalci trigger happy momci, ni katolici nisu prikazani kao ovce za klanje: bez njihova bacanja kamenja i poneke puške i pištolja u gomili možda ne bi bilo ni krvave nedjelje.

Skakućući s događaja na događaj, s kamerom koja ima naizgled samo reportažnu funkciju, Greengrass je obavio dojmljiv posao u evociranju onoga što se prije trideset godina zbilo u Derryju. Ipak, film mu nema osobite šanse čak ni u art kinima: u pitanju je televizijski mišljen rad koji će gledatelji za malim ekranima znati iznimno cijeniti.

Nenad Polimac