Papreno, romantično i zrelo

Papreno, romantično i zrelo

Red Hot Chili Pappers, By The Way (Warner Bros./Dancing Bear)

Svako se ljeto ponavlja ista priča. S prvim duljim i toplijim danima počinje grozničava potraga za najboljim ljetnim albumom. Ali kako stvari uvijek teže paradoksu, tek na izmaku ljeta shvaćamo da je pravi ljetni album, onaj koji predstavlja najbolji ljetni soundtrack, sve vrijeme bio pred nama. Osmi album losandželeskog benda Red Hot Chili Peppers, koji upravo ulazi u dvadesetu godinu djelovanja, sasvim zasluženo ima pravo na tu vrijednu ljetnu krunu. Međutim, By The Way nije samo diskografski proizvod za ljetnu uporabu, riječ je o albumu koji će sigurno na kraju godine zauzeti vodeća mjesta na listama najeminentnijih domaćih i stranih rock kritičara.

Kada su 1999. RHCP prebrodili stvaralačku krizu i objavili povratnički album Californication, uz to što je postao njihovo najprodavanije izdanje, taj je diskografski uradak za bend označio i novu stranicu u stvaralaštvu. Duša Californicationa, ali i By The Waya gitarist je povratnik John Frusciante. Vrlo je zanimljiva činjenica da su RHCP svoje najbolje albume, uz spomenuta dva to je i Blood Sugar Seks Magik, snimili kada je Frusciante prebirao po gitari, a produkciju potpisivao Rick Rubin. Iako su Peppersi tijekom karijere gitariste mijenjali kao čarape (ukupno ih je osam prošetalo kroz bend), Frusciante je i ljutim obožavateljima i kritičarima bio najdraži. Taj genijalni gitarist oduvijek se vodio principom »manje je više«, odnosno više je volio dječji jednostavne solaže, a prezirao raskalašene gitarističke vatromete koje generacije baštine još od Jimija Hendrixa. Gitara se svira srcem i osjećajima, a ne prstima i trzalicom — upravo se takav zaključak može izvući kada obratite pažnju na lirske gitarističke melodije na By The Way.

Zavaravanje publike

By The Way, pjesma kojom se otvara istoimeni album, čini se kao da je poslužila za zavaravanje publike. Ona nam predstavlja RHCP onakve kakve poznajemo — raspojasane i vrlo, vrlo bučne. Napregnute fankoidne bas dionice dominiraju, a neobavezan tekst o ljetu i djevojkama lako ulazi u uho, te je sasvim jasno kako smo dobili hit velikoga kalibra koji će nas progoniti i do dugo u jesen. No, već druga pjesma, Universally Speaking, donosi zaokret od 180 stupnjeva i zorno predstavlja svu lirsku ljepotu, smirenost i pjevnost albuma — ukratko prvo remek-djelo na albumu, a ima ih još! Nekome bi moglo zvučati čudno, ali uz najnoviji album RHCP pjeva se jednostavno i s guštom, baš kao i uz Beatlese ili Beach Boyse. Pjesma Dosed još je jedan prilog da je album By The Way glazbeno najlaganiji uradak Red Hot Chili Peppersa, te da pjesme koje je pisao do ušiju zaljubljeni pjevač Anthony Kiedis, a pjevao slomljena srca, jamče fantastičnu gorko-slatku pjesmaricu u izvedbama koje se kreću od sentimentalnih do ushićenih. Jedan od vrhunaca albuma je i pjesma Cabron, koja se diči pitkom melodijskom linijom calypsa koja je odsvirana na ukuleleu. Tužni trubači u Tear, pedal steel-gitara u Warm Tape i učestalo višeglasno pjevanje svjedoče o zrelosti benda, koji je definitivno istjerao sve svoje mračne narkotične demone, na mjesto kojih je došla prvorazredna kreativnost. By The Way u trajanju od 68 minuta sadrži 16 pjesama, koje čine savršeno zaokružen diskografski uradak. Najnoviji album Red Hot Chili Pepersa ostavlja dojam da odlične pjesme nastaju s lakoćom, onako by the way, usput.

Goran Jovetić