Osviještena i inteligentna interpretacija

Osviještena i inteligentna interpretacija

A. Schoenberg, Koncert za glasovir, op. 42, Glasovirski komadi, op. 11 i op. 19, A. Webern, Varijacije, op. 27, A. Berg, Sonata, op. 1, Mitsuko Uchida, The Cleveland Orchestra, Pierre Boulez, Philips 468 033-2, 2001.

Odlučivši snimiti reprezentativan izbor iz glasovirske literature glavnih predstavnika Druge bečke škole, Arnolda Schönberga i njegovih sljedbenika Antona Weberna i Albana Berga, izdavačka kuća Philips učinila je izvanredan i svake hvale vrijedan repertoarni potez. Kad je pritom još angažirala i zrelu i inteligentnu pijanističku osobnost kakva je japanska glazbenica Mitsuko Uchida, nije ni čudo da je kao rezultat na tržište (pa čak i hrvatsko, što je također vrlo pohvalno) stigao ovaj nosač zvuka kao jedan od najvažnijih i najnagrađivanijih diskografskih projekata prošle godine.

Sve podvojenosti Schönbergovog Koncerta za glasovir Mitsuko Uchida razvidno je unijela i u svoju intepretaciju. Izmjene tonalnih i atonalnih fraza u njezinoj se interpretaciji reflektiraju u izmjenama standardno fine, klasične artikulacije sviranja glasovira s onom gotovo udaraljkaški grubom. Pomaci u Schönbergovim dosezima unutar glazbenog sadržaja i izlazak iz do tada postavljenih okvira rezultiraju pomacima u tehnikama sviranja i začudnim novim dinamičkim mogućnostima arhitektonski nepromijenjena instrumenta. S obzirom da je prisutna i ona stara, nova glazbena estetika Schönberga postaje efektna i logična. Mitsuko Uchida svira vjerno i racionalno osviješteno. No s druge strane, svirka je to puna energije, ritmički pregnantna i jezgrovita, agogički suzdržana, sve do trenutaka kad Schönberg pasaže rastače u trilere i kad onda i njezina interpretacija ostaje vjerna do neegzaktnosti. Zapravo rijetko kada interpreti uspiju do te mjere i s toliko osviještenosti i inteligentna poniranja u bit onog što izvode prenijeti skladateljeve ideje. Koliko god one možda nisu odmah uhu naviklu na standardan koncertni repertoar ugodne, svirkom Mitsuko Uchida one postaju logične i s mjerom oplemenjene. Skladateljski i interpretativno znatno su umjereniji glasovirski komadi iz opusa 11 i 19. Ljupkost glazbene minijature dolazi pod prstima vješte pijanistice do punog izražaja, iako savršenstvo nadvladava neposrednost, što je u skladu s konceptom Schönbergovih racionalnih igara, koje mu se upleću u skladateljsku invenciju.

U Webernovim Varijacijama pijanistica iskazuje veliku energiju i glavnu intepretativnu kreativnost u žestokoj dinamici i maksimalnoj uporabi zvučnoga raspona glasovira. Izravan neobojan fortissimo izmjenjuje se s pedalom zamagljenim pianom. Svirka je i opet ritmički precizna i prepušta slušateljevu uhu i intelektu daljnju borbu s odslušanom glazbom. U mnogočemu je drukčija pak Bergova jednostavačna sonata. Postromantična ekspresivna skladba u formalno jasnu sonatnom obliku tražila je od notnom predlošku vjerne Mitsuko Uchida da svira rafinirano, s puno senzibiliteta, zvonkim bojama. Bergova inventivna uporaba disonanci a u japanske je glazbenice u službi nijansiranja osjećajne skale i izgradnje fraza. Jasna klasična forma dopušta joj uporabu raskošne agogike, a da pritom sve glazbene misli ostanu zaokružene, bez opasnosti da se skladba raspline u pretjeranostima umjetničkih sloboda intepreta. Naravno da Mitsuko Uchida nikad ne pretjeruje; čini vam se samo da svojom intepretacijom dolazi do ruba dopuštenoga, do ruba mogućeg.

Mario-Osvin Pavčević