Od razočaranja do iznenađenja

Od razočaranja do iznenađenja

Portugalski film Fantom redatelja Joaoa Pedra Rodriguesa, jak je i posve nekonvencionalan film o mladenačkoj strasti, ali i o najmračnijim stranama otuđenog života i gubljenja identiteta

U novootvorenom Još manjem kinu (s osamdesetak mjesta) prikazivani su filmovi iz programa 3Z (Zabranjeni, zaboravljeni, zajebani) iz kojeg izdvajamo nekoliko filmova. Tijekom projekcija gotovo svih filmova (ulaz je bio slobodan) kino je bilo prepuno već petnaest minuta prije projekcije, a gledatelji su sjedili i na podu.

Prvog dana prikazani su filmovi Heroin Claudia Radeke i Aleksandra Pilipovića te Berto iz Jankovci Danila Šerbedžije. Heroin je dokumentarni film o iskustvima trojice pulskih ovisnika o heroinu i svojevrsna kronika narko-scene u Puli od sedamdesetih godina do danas. Film je dojmljiv, uvjerljiv i potresan prikaz beznađa pakla droge o kojem priča dvoje bivših narkomana i jedan koji je još uvijek ’na igli’, iznoseći bez ustručavanja dijelove svoje narkomanske prošlosti i sadašnjosti.

Berto iz Jankovci kratki je dokumentarni film o Bertu, jednom od posljednjih istarskih kovača koji osim svoga posla obožava brinuti se o biljkama u svom vrtu kojima daje imena (Josip Broz, Marilyn Monroe...) i čitati knjige iz svoje ogromne biblioteke (sastavljene od knjiga spašenih od talijanskog uništenja iz Pazinske knjižnice nakon Prvog svjetskog rata). Berto je po mnogočemu poseban, a mladi Šerbedžija (sin glumca Rade) ga predstavlja načinom koji odgovara njegovu karakteru, na zanimljiv i nepretenciozan način — filmom toplih boja i ugođajne glazbe. Spomenimo da su u programu 3Z prikazana i dva stara kratka filma Lordana Zafranovića, precijenjena Ave Maria i sjajna Puška, a nakon projekcije gledateljima se priključio i sam redatelj koji se žalio da se njegovi filmovi slabo prikazuju. No nakon što mu je spomenuta zagrebačka retrospektiva njegovih filmova u Kinoteci, rekao je da su projekcije bile slabo posjećene jer su se ljudi bojali biti viđeni na projekcijama njegovih filmova. Treba zabilježiti i njegovu izjavu da su se kritičari njegovih filmova bavili njihovim političkim aspektom zanemarujući njihovu estetsku stranu.

Neprimjereni američki filmovi

Najveće razočaranje bili su pak američki 3Z filmovi u izboru Ruth Bradley, direktorice Athens International Film and Video festivala u Ohiou, konkretno dva — navodno iznimno važna i kontroverzna filma (prikazana kao i cijeli ciklus u najmanjem motovunskom kinu).

Film Razvezani jezici redatelja Marlona Riggsa (preminuo od AIDS-a 1994) progovara o problemima crnih homoseksualaca u Americi, koji su suočeni s rasizmom u homoseksualnoj zajednici i homofobijom u crnačkoj. Ovo ostvarenje, koje je kombinacija poetskih i ispovjednih deklamacija pred kamerom i dokumentarnih inserata o životu homoseksualaca crnaca, možda ima socijalno značenje za spomenutu zajednicu, ali izvan te skupine teško može biti nekome zanimljiv. Film kao medij daleko bolje prenosi poruke publici ako one nisu izgovarane izravno u ekran nego prikazane posredno, putem zanimljivih i uvjerljivih životnih sudbina igranih ili dokumentarnih likova.

Najznačajniji američki underground film Stvorenja u vatri, crno-bijeli je nijemi film (s glazbom) redatelja Jacka Smitha, snimljen u maniri filmova s početka prošlog stoljeća, a prikazuje scene orgija, smrti i uskrsnuća u kojima je teško razlikovati muškarce, žene i transvestite. Snimljen namjerno na staroj vrpci kako bi izgledao i zvučao prastaro (što doista i uspijeva), film ima važnost kao povijesni celuloidni dokument, no treba naglasiti da je to apsolutno neuzbudljiv, nimalo erotičan, dosadan i naporan eksperiment.

Kontroverzni portugalski film Fantom redatelja Joaoa Pedra Rodriguesa, uznemirujuća je priča o privlačnom mladiću Sergiu (Ricardo Meneses) koji radi kao smetlar, uživa u seksu s neznancima (što je prikazano potpuno eksplicitnim prizorima), a nakon što ga više puta odbije mladić u koga se zaljubio, do njega odluči doći otmicom, prerušen u kostim od crne kože s maskom. Radi se o jakom, posve nekonvencionalnom filmu o mladenačkoj strasti, ali i o najmračnijim stranama otuđenog života i gubljenja identiteta. Prikazujući Sergiov život na društvenom dnu koji se pretvara u još mračniju noćnu moru, Rodrigues je stvorio vrlo slobodouman, dojmljiv i šokantan film koji se ne zaboravlja.

Sjajna Virdžina

Najugodnije iznenađenje i možda najbolji film prikazan na festivalu je posljednji hrvatsko-srpski film Virdžina Srđana Karanovića iz 1991, koji su producirali Maestro film iz Zagreba i Centar film iz Beograda (uz francuskog koproducenta). Snimljen je u potpunosti na hrvatskim lokacijama u blizini Knina, a u njemu glumi i nekoliko hrvatskih glumaca (Matija Prskalo, Vjenceslav Kapural, Nada Gaćešić Livaković). Kako je četiri dana poslije početka snimanja počela tzv. balvan revolucija, film je sniman uz ogromne poteškoće; producent Rajko Grlić ga je vidio tek 1993. u Santa Monici, a do sada u Hrvatskoj nikad nije prikazan. Film je dobio nagradu Fipresci na dodjeli europske filmske nagrade Felix. Priča je to o patrijarhalnoj pravoslavnoj obitelji krajem 19. stoljeća, koja živi u malom selu u kamenjaru nedaleko od Jadranskog mora. Ambijent podsjeća na Papićeve Lisice, naročito u sceni potjere s puškom po kršu, no ta su dva djela po svemu ostalom znatno različita. Naziv filma — Virdžina, označava žensku djecu koja su bila tajno proglašavana muškarcima i na taj način odgajana, jer se smatralo da su obitelji samo sa ženskom djecom proklete. U izoliranoj lokaciji kamene kuće na vrhu brežuljka (što naglašava osjećaj tjeskobe) odvija se teška i dojmljiva obiteljska drama, u situaciji bijede i gladi (u krizi se jede i kora drveća). Unutar djevojčice stalno vlada konflikt između želje da ugodi ocu (sjajni Miodrag Krivokapić) i bude uzoran dečko (kratko ošišan, obučen u tradicionalnu mušku odjeću, koji cijepa drva i slaže suhozid) i osjećanja svoje prave spolnosti, koji će kulminirati u dramatičnom raspletu. Srđan Karanović pritom ne pravi nijedan krivi korak, stalno nas iznenađujući svojom redateljskom inventivnošću, stvarajući snažan i zreo film koji zaslužuje da bude proglašen klasikom. Film je bio vrhunac 3Z programa, a s njim je i zaključen zadnjega dana festivala.

Zlatko Vidačković