Mistifikacije o mistifikacijama

Mistifikacije o mistifikacijama

Mistifikacije 42. porečkog annala svakako su pokazatelj podsjećanja na umjetničke reminiscencije prošlosti (Warhol, Arman, Beuys...) kao i recentnih radova (Martinis, Ivana Vučić, Šikuti Machine...)

Ovogodišnji porečki annale u Pučkom otvorenom učilištu javnosti je predstavio radove dvadeset umjetnika nastalih tijekom druge polovice 20. i početkom 21. stoljeća izložene u Istarskoj sabornici u Poreču. Pod zajedničkim naslovom Mistifikacije u svom su izričaju zbilje predstavljeni i hrvatski i inozemni umjetnici: Arman, Vanessa Beecroft, Joseph Beuys, Daniel Buren, Maurizio Catellan, Marijan Crtalić, Vlasta Delimar, Alen Floričić, Ivana Keser, Andreja Kulunčić, Dalibor Martinis, Mario Merz, Peter Phillips, Arnulf Rainer, Mimmo Rotella, Šikuti Machine, Cy Twombly, Ben Vautier, Ivana Vučić i Andy Warhol.

Sama je izložba izbor Jerice Ziherl, povjesničarke umjetnosti iz Novigrada, koja je selektirala radove od ranih šezdesetih godina minuloga stoljeća do recentnih radova koji graniče s eksperimentom traženja puta u umjetnosti, iako danas sâm pojam realne umjetnosti nije olako definirati u valu umjetničkih djela, bila ona istinska ili samozvana.

Evidentno je da su ovdje manifestirani i ljudi i objekti koji ovisno o kutu gledanja promatrača mogu biti i subjekti. Možda je najočitiji primjer subjekta/objekta Vlasta Delimar koja se za ovu kulturnu manifestaciju transformirala na fotografiji u suvremenu Lady Godivu. Njezino je tijelo očito njoj predmet ili, bolje rečeno, opsesija, iako provokativnost nije zajamčena u ovom slučaju. Jedna je fotografija još jednog ženskog tijela možebitno konkretnija i diskretnija, a to je fotografija Vanesse Beecroft.

Tijelo je izložio i Alen Floričić — na fotografiji i videoradu u kojem iskače iz morske površine i ponavlja tu radnju in continuo čineći je smislenom i trajnom u vremenu. Videorad predstavio je i Marijan Crtalić, a tijelo, doduše torzo, na dvije je fotografije Face Forces javnosti dao na uvid Arnulf Rainer.

Zanimljiv koncept

Instalacijom — svjetlosnim srcem, računalom, kodiranim tekstom i promjenljivim dimenzijama predstavlja se ugledni umjetnik Dalibor Martinis, koji preko srca vizualno komunicira i sinkronizira bljesak s kodiranom verbalnom porukom. Tekst je prisutan u djelu Ich ernarhe iz 1978. Josepha Beuysa, dok Ivana Keser izlaže autorske novine »Private copy« izvedene u tehnici kombiniranih medija. Andrea Kulunčić predstavila je dio svog internetskog projekta Distributivna pravda. Daniel Buren izložio je četiri sveska rađena u tehnici of seta Passage, Mario Merz tri litografska printa pod naslovom Macerata, Peter Philips serigrafiju naslovljenu Untitled koja asocira na doba pin-up djevojaka intenzitetom kolora, Cy Twombly litografiju Untitled. Izložene su i serigrafije Bena Vautiera I Ben Would Like... te Campbell’s soup umjetnika Andy Warhola, koji se poigravao s kičem. Mimmo Rotella upravo svojim dekolažem Untitled (Maindefom ti dona) razbija ustaljeni kliše o kolažu kao umjetničkom djelu.

Na izložbi nalazimo i funkcionalne objekte: drvenu kutiju Armana, recikliranu ambalažu Maurizija Catellana, koja može poslužiti dekorativno u nekom interijeru. Koncipirajući izložbu Mistifikacije autorica nije zaobišla ni fotografije promjenljivih dimenzija Mara i Luka Ivane Vučić. Posebno po smještaju u galerijskom prostoru jest videoinstalacija skupine Šikuti Machine Teza, 2002.

Mistifikacije 42. porečkog annala svakako su pokazatelj podsjećanja na umjetničke reminiscencije prošlosti (Warhol, Arman, Beuys...) kao i recentnih radova (Martinis, Ivana Vučić, Šikuti Machine...)

Istina, ovdje je provokativnost, koja je inače nužna umjetnosti, svedena na minimum izuzevši nezanemariv detalj: hipertrofirano aritmično srce Dalibora Martinisa.

Ante Kovač