Michael Pitt

Michael Pitt

Zbog stupidnih tinejdžerskih scenarija kakvi mu se uglavnom nude radije uskače u nezavisne produkcije

Prekrasnih modrih očiju i punih rumenih usana — čisti barokni putto, Michael Carmen Pitt (rođen 10. travnja 1981. u New Yerseyu) nema nikakve veze sa slavnijim prezimenjakom, osim činjenice da se sve više nameće kao vrlo zanimljiv i osobit mladi umjetnik.

Dječački seksi, prikrivene animalnosti poput one mladoga Marlon Branda, Pitt definitivno posjeduje sposobnost očaravanja — riječ je o načinu na koji ispuhuje dim; na koji se nespretno spotiče ili crveni; načinu na koji balansira na rubu zagonetnosti. S licem ujedno cool nevinim i hladno okrutnim, idealan je za uloge opasnih dečki, rubnih ličnosti. Tako se i u Bullyju kontroverznog Larryja Clarka te netom prikazanu Ubojstvu po brojevima Barbet Schroeder, Pitt transformira u tinejdžera-ubojicu — u prvom slučaju jedan je od klinaca koji odluče ubiti onog napornog iz društva — Donny, a u drugom sramežljivi genijalac-srednjoškolac koji guta Rimbauda, i s prijateljem planira savršeno ubojstvo — Justin. Pritom prezirni ledeni pogledi koji mu katkad izbijaju ispod slatkaste fasade tijekom posljednjeg filma spadaju ako ne u antologijske, a ono barem u vrlo sugestivne recentne filmske prizore popularnoga mainstream filma.

Vrlo intenzivna i vrlo inteligentna osoba, Pitt nikad ne želi raditi jednostavno, odbija biti teen-idolom, prezire etikete i modu, obožava P. J. Harvey, a u domu tog antiglobalista gotovo da i nema ničeg osim madraca, glazbene opreme i ormara s knjigama. Pitt piše i sam, i to roman koji opisuje kao križanac između Lovca u žitu i Camusova Stranca; u predasima svira i bubnjeve i gitaru; stvara vlastitu glazbu, a obožavatelj je bendova punk-orijentacije (Stooges, Pixies, Sonic Youth).

Mladić je rijedak izdanak u današnje doba — filmom se bavi zbog umjetnosti, a ne igre; dok vrijednima pažnje smatra samo nekolicinu svojih kolega — Seanna Penna, Johnnyja Deppa i Benicia del Tora; a zbog stupidnih tinejdžerskih scenarija kakvi mu se uglavnom nude radije uskače u nezavisne produkcije. Jedna od takvih svakako je i Hedviga i bijesni inč Johna Camerona Mitchella, u kojoj je kao dark-idol Tommy Gnosis vrlo uvjerljiv u svojoj transformaciji od začuđena dječaka do dekadentne rock-zvijezde.

Pitt je aktivan i u teatru, osobito off-Broadwayu, nastupajući u predstavama poput Monster, The Trestle at Pope Lick Creek ili Birdy, Birdy...

Katarina Marić