Ilica i Paklenica

Ilica i Paklenica

Srećko Božičević rođen je godine 1935. u Velikoj Trnovici. Nakon završena studija geologije zapošljava se 1959. u Institutu za geološka istraživanja, gdje radi sve do umirovljenja 1999. Doktorirao je 1986.

Od godine 1951. aktivni je planinar, dok godine 1959. postaje članom Fotokluba Zagreb.

Zaljubljenik u svoje podzemlje specijalizirao se za speleološku fotografiju. U mnogim stručnim i popularnim časopisima objavljuje brojne stručne članke popraćene vlastitim fotografijama. Fotografijama ilustrira i svoje knjige: Svjetla pod zemljom, Spilja Vrlovka, Čovjek u podzemlju, Kroz naše špilje i jame, Jame kao grobnice, Fenomen krš.

Prigodom svoga umirovljenja i opraštanja od aktivne struke, godine 2000. izdao je svoju knjigu Kamen i vode u kojoj sintetizira svoj životni rad u struci.

Za stručni i znanstveni rad godine 1987. dobitnik je Republičke nagrade za popularizaciju znanosti Fran Tučan, a godine 1995. za svoje speleološke aktivnosti dobiva najviše nacionalno priznanje, zaslužni speleolog.

U vremenu od 1966. pa do 1996. godine održao je 23 samostalne izložbe fotografije u kojima prikazuje ljepote našega podzemlja.

Danas je umirovljenik i živi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Mnogim je izložbama Srećko Božičević potvrdio kako je nemoguće razmišljati o njegovu dugogodišnjem stručnom radu, a da pritom paralelno ne razmišljamo o njegovu fotografskom opusu. Kao djelatnik Instituta za geološka istraživanja u kojem je proveo preko trideset i pet godina, odlučio se i specijalizirao za hidrogeološku i speleološku fotografiju, kao i za snimanje morfologije krša. Svojim nam je fotografijama približio i pojasnio čudesni svijet prirode, naročito onaj koji nije baš svakome dostupan. Bez tog zajedništva struke i njegova objektiva mnogi bi od nas ostali uskraćeni za mnoga znanja. Svojim snimkama ilustrirao je vlastite članke i knjige, a dijapozitive rabi za brojnih putopisno-popularnih predavanja, dokumentirajući ih slikom svega viđenog i doživljenoga.

Njegove izložbe otkrivaju ne samo velikog stručnjaka i zaljubljenika u prirodu nego i fotografa koji prodire u bit prizora. Svaka njegova fotografija prerasta nužne i vrijedne dokumentarne osobitosti i postaje likovna vrijednost. Slike su to pune značajnih činjenica, nastale u jednom trenutku autorova opažanja, njegova uzbuđenja i emotivnog stanja, sadržajno jasno govore o mogućoj prolaznosti vremena, a opet i o ljepoti te iste prolaznosti.

Sve što nam nudi nosi njegov pečat. Upravo ta prepoznatljivost govori nam o njegovu načinu i s vremenom odnjegovanu stilu. Božičevićeva struka i fotografija pretvoreni u način života, tek u ovom mogućem zajedništvu progovaraju posve jasno i bivaju oslobođeni, krećući se prema osnovnom cilju, ukazati na potrebu drukčijeg ponašanja čovjeka i njegova udomaćenja unutar prisnih prostora ovog izvanrednog kreatora-prirode.

I posljednjom izložbom, Plitvičke vode, potvrđuje da se njegov opus ne zaokružuje, niti završava. On i kao umirovljenik daje nove poticaje svojoj struci i fotografiji, koja mu nikad nije služila kao pomoćno sredstvo, nego kao izraz u kojem njegova likovnost i kreativnost dobivaju puni smisao, manifestirajući ljudska nastojanja, proširujući ih novim izrazima, dimenzionirajući ih u zbivanju, u događaju, u sveukupnoj ljepoti i začuđenosti koju nam je otkrila priroda.

Srećko Božičević je koliko osebujna toliko i složena stvaralačka ličnost. U čitavom svom radu ostao je vjeran stvaralačkom dijalogu s prirodom. Načinom umjetnika prodire duboko i izražajno otkrivajući nam svoja najskrovitija uzbuđenja. Jedan je od rijetkih koji je uistinu dosegnuo dubine prirode, otkrivši svojim fotoaparatom sve bogatstvo njezina života tamo negdje u nekoj špilji, na samom dnu.

Zdenko Kuzmić