Avantura se ne isplati

Avantura se ne isplati

Tony Parsons, Muškarac i dječak, prev. Tomislav Pisk, AGM, Zagreb, 2001.

Tony Parsons, britanski novinar koji već u počecima rada u časopisu »New Musical Express« svojim intervjuima postaje kultna ličnost glazbenoga novinstva, a karijeru uspješno nastavlja suradnjama u raznim časopisima kao i na BBC-ju, svojim prvim romanom Muškarac i dječak postigao je velik uspjeh, 2000. potvrđen i nagradom British Book Awards za knjigu godine. Unatoč prelasku u područje književnosti, utjecaj novinskoga medija očigledan je u romanu, ponajprije u Parsonovu stilu pisanja, koji odlikuje jasnoća iskaza, čitljivost i nepretencioznost, britkost i dosjetljivost, kao i aktualnost tematike. Parsons suvereno vlada strukturom, no iznad forme stavlja ideju i sadržaj, koje djelomično uzima iz vlastitog iskustva pa je roman i autobiografskoga predznaka, te kroz neobično iskrenu i emocionalnu, mušku perspektivu daje zanimljiv prikaz pojedinca suočena s pitanjima vlastite zrelosti, očinstva, kao i prevladavajućim vrijednostima suvremenoga društva.

One Night Stand

Harry Silver, protagonist romana »kojim su žene izgubile monopol na literarnu neurozu«, čovjek je koji je do svoje tridesete godine, kada počinje njegova priča, relativno lako uspio postići sve što je želio: dobar posao u medijima, lijepu ženu i uspješan brak, te četverogodišnjeg sina i postati jedan od onih ljudi za koje se govori da — imaju sve. Iako i sam svjestan da je njegov život onakav kakav je priželjkivao, čini upravo ono što ne smije: nepromišljenim potezom, one night stand avanturom s kolegicom s posla, uzrokovanom više znatiželjom nego stvarnom željom za promjenom, njegov će savršeni svijet doslovno preko noći nestati — gubi posao, a žena ga napušta i ostavlja sa sinom. Nakon prvobitnoga šoka suočavanja s posljedicama, počinje priča o težnji za ponovnom uspostavom ravnoteže u vlastitom životu, do koje se ovaj put dolazi na teži i bolniji način, susrećući se s različitim aspektima života samohranoga roditelja, od brige za dijete, rastave i borbe za skrbništvo do pokušaja uspostavljanja nove veze.

Nepromišljen čin glavnoga lika, kojim je u trenutku izgubljeno sve što je građeno godinama, može čak izazvati i ljutnju zbog njegove neozbiljnosti i nezahvalnosti, no, iako zanimljiv već u tom dokazu i podsjećanju na krhkost života i svega što prečesto uzimamo zdravo za gotovo, a što može nestati u časku, taj osobni i nenadani junakov sdvig u vlastitoj životnoj koncepciji otvorit će mjesto idejnim slojevima romana kojima se propituju aspekti života u suvremenom društvu, života koji nerijetko egzistira u nerazmjeru između želja, zadanih očekivanja i mogućnosti ostvarenja. Živeći u društvu hedonističke kulture, u romanu oslikanu likovima Harryjevih poslovnih partnera, u kojem dominiraju strahovi od starenja i propuštanja prilike te egocentrički odnos spram svijeta, aktivnosti se svode na trenutačna zadovoljenja nekog interesa, odnosi među ljudima poprimaju obilježje igre i posvemašnje nestalnosti uzrokovane nemogućnošću objektivna postavljanja sustava vrijednosti, a institucije braka i obitelji bivaju shvaćene površno jer se njihova trajnost ne uklapa u opću sliku života kao serije instant-užitaka.

Uspostavljanje ravnoteže

S druge strane, brzina društvenih promjena koja je u tek nekoliko desetljeća postavila nove standarde ponašanja istodobno nije iskorijenila one tradicionalne, pa je pojedinac postavljen u još nezavidniji položaj, u kojemu pokušava balansirati između jednih i drugih vrijednosti. Upravo takvo razilaženje tradicionalnih uzora na kojima je Harry odrastao od onih s kojima se svakodnevno susreće, te pokušaj pomirenja napetosti i nerazmjera prošlog, sadašnjeg i budućeg biti će temeljna ideja romana, koju Parsons razvija kroz zanimljiv prikaz odnosa tri dominantna muška lika u romanu, predstavnika triju generacija. Harryjevo uspostavljanje ravnoteže nužno će teći u dva vremenska smjera — ka prošlosti i nedostižnu uzoru oca te ka budućnosti kroz odnos sa sinom Patom, a taj zrcalni odraz ujedno će pokazati složenost institucije današnje obitelji. Funkcionirajući kao točka prelamanja te dvije strane, Harry Silver prisiljen je djelovati i redefinirati vlastita stajališta na koja se prilijepio stvarni život te ih malo poljuljao, pa ovaj roman govori o odrastanju i postajanju cjelovitom osobom. Kompleksnost razvoja dodatno će biti naglašena ostalim likovima s kojima Harry i njegova bivša žena ulaze u odnose, a koji pored nacionalnih i kulturoloških razlika svi zajedno participiraju u tom multivrijednosnom društvu.

Vjera u bolje sutra

Gotovo katarzički put glavnoga lika od usmjerenosti na sama sebe, patnje do otkrivanja pravoga značenja davanja, žrtve i ljubavi, utjecat će i na ostale, pa roman na pitanje ima li danas mjesta za vrijednosti poput istinske ljubavi završava potvrdnim odgovorom, te nakon iscrpnih i dubokih analiza njegov kraj gotovo da odskače lakoćom. Naizgled kao da popušta u snazi i previše jednostavno završava zamršene ljudske odnose, ipak, čini se da se Parsons namjerno koristi manirom sladunjava happy enda kako bi nas potaknuo na razmišljanje. Smještanje likova na kraju romana na vjenčanje, sa sveopćim pomirenjem i neizbježnom utrkom za zrakoplovom kojim draga ipak ne polijeće, nego se vraća kako bi živjeli sretno do kraja života, preočito je, a da bismo povjerovali da je riječ tek o nedostatku inspiracije za završetak. Osim optimizma i vjere u bolje sutra, ta lakoća postojanja također nas vraća na početne stranice romana, ostajući kao upozorenje na to da je svaki sretan kraj tek — početak nove etape i novoga zavrtaja kola sreće.

Ljubica Anđelković