Živahna iznenađenja

Živahna iznenađenja

Smisao kojem teži ovaj festival — predstavljanje kvalitetne, drukčije i nekonvencionalne glazbe cijeloga svijeta

Iznenađenje koje su na ovogodišnjem 18. izdanju Druge godbe u Ljubljani priredili nepoznati finski glazbenik Kimmo Pohjonen i legendarni armenski majstor duduka Djivano Gasparjan potvrdilo je smisao kojem teži ovaj festival — predstavljanje kvalitetne, drukčije i nekonvencionalne glazbe cijeloga svijeta. Oba su koncerta, za razliku od ostalih, koji se uglavnom događaju u auditoriju ili predvorju Križanki, bila na rezervnoj lokaciji, u Linhartovoj dvorani Cankareva doma. Naime, Pohjonen je za svoj glazbeno teatralni performans u boji trebao posebne efekte sa svijetlom i dimom. Vrlo je maštovito svladavao peteroglasnu harmoniku-dugmetaru, te su nakon akrobacija i zvukovnih mogućnosti koje to glazbalo nudi ostali iznenađeni svi, pa i oni kojima je harmonika kao instrument vrlo bliska. Rock, folk, avangarda, klasika u Pohjonena odzvanjaju revolucionarno, a uz dodatak zvučnih i svjetlosnih efekata, svjedočili smo dinamičnu, vrlo živahnu i neuobičajenu scenskom nastupu. Veličina tog nevjerojatnog glazbenika u njegovoj je improvizaciji. Sve te neobične zvukove, koje izvabljuje iz svoje pratilje harmonike, izvodi trenutno, uživo, bez unaprijed pripremljenih snimaka i zvučnih efekata. Sjajan glazbenoscenski doživljaj!

Suprotno Pohjonenovu živahnu nastupu u boji sljedeće je večeri na istom mjestu nastupio jedan od najvećih armenskih glazbenika, sedamdesetčetverogodišnji Djivan Gasparjan. Riječ je o najcjenjenijem izvođaču tradicionalne armenske glazbe i prvom majstoru duduka, glazbala stara više od tisuću i petsto godina. Duduk, sličan frulici ili oboi, izrađuje se od drveta marelice i ima zvukovni opseg samo jedne oktave. Ornamentiranje i sinkopiranje s brojnim polovinkama i četvrtinkama Gasparjan je izvodio s lakoćom uz pomoć još dva dudukista, koji su ga precizno pratili. Jednostavna i emocionalna tradicionalna glazba na trenutke je djelovala hipnotički, posebno kada je s iskrenošću zapjevao pjesmu punu ljubavi, posvećenu majkama. Pored tradicionalnih armenskih laganih, melankolično-eteričnih skladbi Gasparjan je na onomatopejski način odsvirao iliti oddudukao zvukove različitih ptica. Zvukovi su bili vrlo efektni i uvjerljivi, a publika bila očarana.

Organizatori su se i ove godine pobrinuli za dvije zvijezde, nastupio je Alžirac Rachid Taha i već svima, dobro poznata bosonoga pjevačica, Cesaria Evora, koja u Ljubljani gostuje već treći put. Da to nije previše, pokazale su pune Križanke, kao i sama melankonična diva, koja je ovaj put predstavila svoj osmi album Sao Vicente di Longe. Koncert, pjesama koje ne mogu dosaditi, jer ih izvodi lutalica koja je svoja putovanja utjelovila nostalgičnom glazbom, baladama i šansonama u afro-brazilsko-karipskim ritmovima. Suprotno Cesariji alžirski je buntovnik Rachid Taha autor vrlo energične glazbe. Taha miješa tradicionalnu sjevernoafričku svirku arapske melodike s elektronskim zvucima techna, rocka, punka i heavy metala. Buntovnost i radikalizam izražava eklektičnom glazbom miješajući urbane i ruralne zvukove. Bila je to vrlo glasna koncertna večer uz bubnjeve.

Poput seoske zabave

Od ostalih izvođača izdvajamo kvibešku devetočlanu skupinu La Bottine Souriante, koja je posljednjim nastupom treće koncertne večeri grijala publiku do ranih jutarnjih sati. Oni su veseli predstavnici francuske tradicionalne glazbe u Kanadi. Sveopća zabava, koja se razvila tijekom njihova nastupa, podsjećala je na seosku veselicu. Naravno pored glazbe, gdje tradicionalnim francuskim vižama s mnogo keltskih elemenata dodaju sitne duhačke ukrase u slogu salse, swinga, boogie-woogieja i jazza, treba dodati i njihov zaštitni znak, a to je ritmički ples u stilu stepa, što je vrlo obogatilo taj veseli nastup.

Posljednju večer Križankama su se razlijegali zvuci indijske glazbe pomiješane s jazzom. Nakon iznenađujuće dobre slovenske grupe Sagar, čija se glazba zasniva na klasičnoj indijskoj s mješavinom orijentalskih i afričkih ritmova i jaz-improvizacijama, slovenskoj se publici predstavio indijski saksofonist Kadri Gopalnath sa svojim triom. Čuli smo kako klasična južnoindijska glazba zvuči na džezistički način. Posebnost toga koncertnog nastupa bila je kada im se u muziciranju pridružio Evan Parker, protagonist engleske jazz-scene. Gledajući ga kako svira u saksofon, disala sam umjesto njega, jer mi se činilo da uopće ne uzima dah. Nevjerojatno uspješan bio je razgovor dvaju saksofona, gdje Parker, oduševljen indijskom glazbom, sjajno odgovara na te zvukove, kao i obratno. Veličanstveno udruživanje dvojice saksofonskih virtuoza bilo je nažalost najkraći koncert Druge godbe.

Raznolikost izvođača

Ljubitelja drukčije glazbe u Sloveniji je mnogo, na šta ukazuje i skorašnje drugo desetljeće postojanja festivala, koji bez publike, dakako, ne bi ustrajao tako dugo. Zato zabrinjavaju riječi programskog vođe Bogdana Benigara, da je zbog sve većih troškova (porast honorara glazbenika kao i rast dolara, u čijoj se valuti isplaćuju njihovi honorari, a novca je uvijek jednako /malo/) upitno da li ćemo se vidjeti i sljedeće godine u isto vrijeme. Raznolikost izvođača iz cijelog svijeta, gdje jedni pokušavaju svoje korijene prikazati što je moguće autentičnije, a drugi tradicionalno povezuju s vremenom u kojem živimo, u tako se zgusnutu obliku ne može često ni bilo gdje doživjeti. To dokazuje i publika, uvijek gladna drugogodbaških koncerata.

Neda Galijaš