Vrhunski ulični noćni teatar

Vrhunski ulični noćni teatar

U samo pet festivalskih dana PUF je predstavio čak devetnaest raznih programa na sedam različitih gradskih lokacija

Afirmacija suvremenoga i istraživaćkoga u izvaninstitucionalnome kazalištu, aktivna kolektivna potraga za biti kazališne umjetnosti u srazu različitih estetika i poetika, ganutljiva neposrednost izvedbi i neizreciva unutrašnja energija kojom su umjetnici doslovce zarazili Puljane i turiste — tek su brzi dojmovi kojima se može opisati cjelina slike što ga je na publiku ostavio netom završeni, 8. PUF, Medunarodni kazališni festival.

PUF je započeo 1. srpnja pred bivšom pulskom Vojarnom Karlo Rojc, gdje se stotine Puljana i turista uhvatilo za ruke i okružilo vojarnu, prostranu 22 000 četvornih metara. Angažiranim performansom pod naslovom Prsten PUF-ova publika dala je javnu potporu mladim umjetnicima da bivša vojarna zauvijek zaboravi svoju prvobitnu namjenu i da postane funkcionalni multimedijski centar. Da ovogodišnji Medunarodni kazališni festival PUF započne ovom akcijom, odlučio je organizator i izbornik festivala Branko Sušac.

Kaplja za Kafku

U samo pet festivalskih dana PUF je predstavio čak devetnaest raznih programa na sedam različitih gradskih lokacija: predstave su igrale u Istarskome narodnom kazalištu, u prostorima bivše Vojarne Rojc, na gradskoj tržnici, na Forumu pored Augustova hrama, kod fontane u Flanatičkoj ulici, na Portarati i kod Povijesnog muzeja Istre, na popularnome Kaštelu. Na PUF-u su gostovala kazališta iz Hrvatske, Crne Gore, Njemačke, Švedske i Češke. Stručni žiri (kazališna redateljica Saša Broz, dramski umjetnik Nebojša Borojević i kazališna kritičarka Dubravka Lampalov) jednoglasno je odlučio tri predstave nagraditi ravnopravnim nagradama. Tako je nagrada Kaplja za najbolje pojedinačno ili skupno ostvarenje pripala Gregoru Weberu, autoru predstave Kafka, nagrada Vjetar za ostvarenje koje odiše svježinom i novitetom otišla je češkome Teatru Novoga Fronta za predstavu Vagabond Adam Kadmov, a nagrada za scensko promišljanje — festivalskoj predstavi Anno Domini 2002/Pulpa Paradox. Kafka njemačkoga autora Gregora Webera, kojeg je vjerna publika čekala čak do nakon dva sata izjutra da započne svoju plesnu predstavu u Rojcu, savršen je spoj antologijske patnje ljudske duše iz Preobražaja i tradicionalnoga japanskog buto-plesa. Perfekcionistu Weberu, plesaču i autoru vrhunske samodiscipline, savršeno je jasno da je apsolutna koncentracija vlastitoga lica i tijela tek polovica uspješna posla: pravo majstorstvo sastoji se u onoj drugoj polovici, u upravljanju osjećajima publike. U četrdesetminutnoj izvedbi umjetnik je maestralno proniknuo u najtajnije pretince svih duša u dvorani. Gregor Weber ujedno je i idejni začetnik, redatelj i koreograf nagrađene predstave Anno Domini 2002. Pulpa paradox. Veliki trud uložen u predstavu potpuno se isplatio. Stilska vibriranja na rubovima komornoga, koja potom prelaze u epsko, pa u pompozni spektakl, da bi krenula čak u smjeru cirkuskoga efekta, i u konačnici se vratila čistome lirizmu, učinili su da je Anno Domini jasno pokazao cerebralna previranja u kazalištaraca u godini Gospodnjoj u kojoj jesmo. Atraktivni, agresivni, ulični, vješti, naporni i zahtjevni, nezaustavljive lude energije, beskrajno maštoviti, posve opsjednuti fantastičnim prizorima građenima na četiri elementa, takvima su se predstavili češki i ruski umjetnici iz Teatra Novoga Fronta s predstavom Vagabond Adam Kadmov. Na gradskoj tržnici ova se vizualno vrhunska predstava poigravala starim mitom o nastanku čovjeka, kroz maniru grčke drame, od tragedije do komedije.

Pješice iz Podgorice

Ansambl Teatra Dodest Montenegro otplesao je u INK-u Umir, predstavu kojom iskazuju svoje stajalište prema krvnoj osveti, a uz njih je vezana i bizarna pričica. Iz Podgorice u Pulu krenuli su pješice, jer nisu dobili novac za put od crnogorskoga Ministarstva kulture. (Ministar kulture je glumac!!!) Nosili su transparent Ovo je naš put u Evropu. Neopterećeni i nepretenciozni, sa stavom da je radost u samoj izvedbi, predstavili su se Pražani iz grupe Jednotka, ZKM-ove Fasade i pulski INAT. Sisačka družina Daska, koja je na PUF-u slavila deset tisuća dana postojanja, izvela je antologijski Pif, paf, puf te Čekajući za kruh. Daska je bila izvan konkurencije i, dakako, najbolja. Usput, sve je luđe i nejasnije kako to da Daska, u samome vrhu hrvatskoga glumišta i respektirana u europskim razmjerima, nema status dramskih umjetnika u HDDU-u.

Iako najavljeni kao najveće festivalske zvijezde, njemački Roma Pralipe Theater s predstavom Carmen bili su festivalsko razočaranje. Istini za volju, treba reći da taj nekoć iznimno popularni romski teatar, koji je prije dvanaest godina iz Skopja u Njemačku doveo Roberto Ciulli, na ovogodišnjem PUF-u zapravo i nije imao razloga sudjelovati, pogotovo u natjecateljskome dijelu festivala. Carmen bez strasti, nemaštovita dramaturgija i režija, ukočeni izvođači, verbalna predstava na romskom i španjolskom, ništa od suvremenih tendencija, a još manje od kazališnih istraživačkih pohoda, dvije do tri doista dobre scene u prekrasnome prostoru pulskoga Kaštela, i to je sve.

Dubravka Lampalov