Vijenac 219

Opera

CD klasika

Vozite opijeni glazbom!

Arije za vožnju automobilom, razni izvođači, Sony 502449 2, 2001.

CD klasika

Vozite opijeni glazbom!

Arije za vožnju automobilom, razni izvođači, Sony 502449 2, 2001.

Nešto se s opernom umjetnošću, pogotovo s njezinim snimkama na nosačima zvuka, moralo poduzeti! Zaljubljenicima u kazalište, te operu kao njegovo najcjelovitije scensko prikazanje, snimke na nosačima zvuka redovito su nepotpune i dosadne, nedostatno intrigantne. Ljubiteljima isključivo glasovnih akrobacija smetaju pak pozamašni, dramski opravdani, nužni, ali često neprivlačni recitativni dijelovi. Opadanju zanimljivosti pridonio je svakako i takozvani suvremeni razvoj pjevačke tehnike, kojim je operni pjevač danas stavljen u poziciju da mu se gotovo isključivo ocjenjuju glasovnotehnička dostignuća, a rijetko ili sasvim iznimno i interpretacija onoga što pjeva.

Gemišt za usput

Novi izdavački proizvod diskografske kuće Sony već naslovom upućuje da je ovdje riječ o gemištu za usputnu slušnu ugodu. Izbor od šesnaest opernih arija talijanskih i francuskih skladatelja dovoljno je zanimljiv i dovoljno standardan da nećete izgubiti pažnju nad volanom, niti se usredotočiti isključivo na zvuk, čak ni kad čujete i prepoznate svoje omiljene pjevačke zvijezde.

Za start izabrana je vojvodina arija La donna e mobile iz Verdijeva Rigoletta u izvedbi Marcela Alvareza. Dovoljno solidno da imate povjerenja i ne zaustavite se na prvom raskrižju, a opet da počnete aktivno slušati i ustanovite da ima i boljih tenora od Alvareza. Zatim će vas lako osvojiti i u ljepotu okoliša uljuljkati lirski sopran prirodne emisije tona s ugodnim vibratom Ileane Cotrubas u izvedbi arije Louise iz istoimene Charpentierove opere. Za povratak koncentracije i malo žešći tempo vožnje brine se tenor Richard Tucker s Manricovom strettom Di quella pira iz Trubadura. Tucker je solidan, čvrst i siguran, bez posebna sjaja i bez raskošnih dubina, no glas mu se otvara u visinama i zvuči lijepo. A zatim, konačno, vožnja bez ijednog prigovora. Edita Gruberova u najboljim danima penje se i spušta serpentinama Bellinijevih Puritanaca u ariji Son vergina vezzosa naprosto uzorno. Savršeno šaltanje, savršeno prianjanje, svaki zavoj odvožen geometrijskom preciznošću putanje. Nadovezuje se mocartovski prpošno bas Feruccio Furlanetto u ariji Don Giovannija, s tek tu i tamo opravdanim dramatskim zastajkivanjima u recitativima. Dvostruku dionicu dobila je primadona Caballe — najprije vas pokušava dekoncentrirati polaganim ulascima, ali onda ipak po crti odvezenim krivinama Donizzetijeve Gemme di Vergy, da bi poslije u paru s basom Samuelom Rameyem uz mnogo truda dokazala da joj ni Rossinijev Turčin u Italiji nije nikakav problem, iako mi je osobno draže biti suvozač dobre mezzosopranistice na toj ruti. A da opet ostanete bez psovke u vašoj sve zanimljivijoj vožnji brine se fenomenalna Agnes Baltsa kao suvozačica na Rossiniju, doduše kao Talijanka u Alžiru, stazi koja kao da je za nju izgrađena. I tu ste na pola puta.

U punoj brzini

Na drugom dijelu ture startate opet sa Sonyjevim tenorskim favoritom Tuckerom s raskošnom arijom iz Verdijevih Lombardijaca, kojega slijedi bojom, tehnikom i razinom interpretacije za Adrianu Lecouvreur idealna sopranistica Renata Scotto. Kvaliteta ceste ne igra nikakvu ulogu dok ste s Marilyn Horne, osjećate se kao u najudobnijem terencu i ne vjerujete da vaš Rossini piše i tako okrutno, ali s tim glasom sve se može odvoziti. Zato jedva da se nakon toga možete prilagoditi lirskome basu bez moćnih dubina Bo Skovhusu u jednostavno elegantnoj dionici Gounodova Fausta. I taman kad ste pomislili da su vam talijanske ceste draže, i da na onim francuskim mislite samo na vožnju, naći ćete se u životnoj opasnosti da vam glazba preuzme svu koncentraciju, jer briljantnom interpretacijom zaokuplja vas Frederica von Stade, mezzosopranistica krasne boje i vrsne tehnike. U punoj brzini nalijećete na Donnu Elviru sasvim posebne Kiri Te Kanawa, ostajete furiozni i tek jednom u sebi opsujete, jer tko je to dao izrazito dramskoj sopranistici Evi Marton da pjeva O mio babbino caro dok ste vi za volanom! Da nađete parkirno mjesto i s osmijehom od uha do uha izađete iz auta pobrinut će se Pavarotti, arijom iz Dva Foscarija — da, nakon skoka na rinzol visokog »D« u falsetu dva puta (s oba kotača) jednostavno morate biti zadovoljni sami sa sobom!

Mario-Osvin Pavčević

Vijenac 219

219 - 25. srpnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak