Vozite opijeni glazbom!
Arije za vožnju automobilom, razni izvođači, Sony 502449 2, 2001.
Nešto se s opernom umjetnošću, pogotovo s njezinim snimkama na nosačima zvuka, moralo poduzeti! Zaljubljenicima u kazalište, te operu kao njegovo najcjelovitije scensko prikazanje, snimke na nosačima zvuka redovito su nepotpune i dosadne, nedostatno intrigantne. Ljubiteljima isključivo glasovnih akrobacija smetaju pak pozamašni, dramski opravdani, nužni, ali često neprivlačni recitativni dijelovi. Opadanju zanimljivosti pridonio je svakako i takozvani suvremeni razvoj pjevačke tehnike, kojim je operni pjevač danas stavljen u poziciju da mu se gotovo isključivo ocjenjuju glasovnotehnička dostignuća, a rijetko ili sasvim iznimno i interpretacija onoga što pjeva.
Gemišt za usput
Novi izdavački proizvod diskografske kuće Sony već naslovom upućuje da je ovdje riječ o gemištu za usputnu slušnu ugodu. Izbor od šesnaest opernih arija talijanskih i francuskih skladatelja dovoljno je zanimljiv i dovoljno standardan da nećete izgubiti pažnju nad volanom, niti se usredotočiti isključivo na zvuk, čak ni kad čujete i prepoznate svoje omiljene pjevačke zvijezde.
Za start izabrana je vojvodina arija La donna e mobile iz Verdijeva Rigoletta u izvedbi Marcela Alvareza. Dovoljno solidno da imate povjerenja i ne zaustavite se na prvom raskrižju, a opet da počnete aktivno slušati i ustanovite da ima i boljih tenora od Alvareza. Zatim će vas lako osvojiti i u ljepotu okoliša uljuljkati lirski sopran prirodne emisije tona s ugodnim vibratom Ileane Cotrubas u izvedbi arije Louise iz istoimene Charpentierove opere. Za povratak koncentracije i malo žešći tempo vožnje brine se tenor Richard Tucker s Manricovom strettom Di quella pira iz Trubadura. Tucker je solidan, čvrst i siguran, bez posebna sjaja i bez raskošnih dubina, no glas mu se otvara u visinama i zvuči lijepo. A zatim, konačno, vožnja bez ijednog prigovora. Edita Gruberova u najboljim danima penje se i spušta serpentinama Bellinijevih Puritanaca u ariji Son vergina vezzosa naprosto uzorno. Savršeno šaltanje, savršeno prianjanje, svaki zavoj odvožen geometrijskom preciznošću putanje. Nadovezuje se mocartovski prpošno bas Feruccio Furlanetto u ariji Don Giovannija, s tek tu i tamo opravdanim dramatskim zastajkivanjima u recitativima. Dvostruku dionicu dobila je primadona Caballe — najprije vas pokušava dekoncentrirati polaganim ulascima, ali onda ipak po crti odvezenim krivinama Donizzetijeve Gemme di Vergy, da bi poslije u paru s basom Samuelom Rameyem uz mnogo truda dokazala da joj ni Rossinijev Turčin u Italiji nije nikakav problem, iako mi je osobno draže biti suvozač dobre mezzosopranistice na toj ruti. A da opet ostanete bez psovke u vašoj sve zanimljivijoj vožnji brine se fenomenalna Agnes Baltsa kao suvozačica na Rossiniju, doduše kao Talijanka u Alžiru, stazi koja kao da je za nju izgrađena. I tu ste na pola puta.
U punoj brzini
Na drugom dijelu ture startate opet sa Sonyjevim tenorskim favoritom Tuckerom s raskošnom arijom iz Verdijevih Lombardijaca, kojega slijedi bojom, tehnikom i razinom interpretacije za Adrianu Lecouvreur idealna sopranistica Renata Scotto. Kvaliteta ceste ne igra nikakvu ulogu dok ste s Marilyn Horne, osjećate se kao u najudobnijem terencu i ne vjerujete da vaš Rossini piše i tako okrutno, ali s tim glasom sve se može odvoziti. Zato jedva da se nakon toga možete prilagoditi lirskome basu bez moćnih dubina Bo Skovhusu u jednostavno elegantnoj dionici Gounodova Fausta. I taman kad ste pomislili da su vam talijanske ceste draže, i da na onim francuskim mislite samo na vožnju, naći ćete se u životnoj opasnosti da vam glazba preuzme svu koncentraciju, jer briljantnom interpretacijom zaokuplja vas Frederica von Stade, mezzosopranistica krasne boje i vrsne tehnike. U punoj brzini nalijećete na Donnu Elviru sasvim posebne Kiri Te Kanawa, ostajete furiozni i tek jednom u sebi opsujete, jer tko je to dao izrazito dramskoj sopranistici Evi Marton da pjeva O mio babbino caro dok ste vi za volanom! Da nađete parkirno mjesto i s osmijehom od uha do uha izađete iz auta pobrinut će se Pavarotti, arijom iz Dva Foscarija — da, nakon skoka na rinzol visokog »D« u falsetu dva puta (s oba kotača) jednostavno morate biti zadovoljni sami sa sobom!
Mario-Osvin Pavčević
Klikni za povratak