Uhodana kvaliteta

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Darko Gašparović, br. 1, Rijeka, 2002.

Prvi ovogodišnji broj »Književne Rijeke«, naslovnicom nešto neuglednijeg i monotonijeg dizajna od razigranog posljednjeg izdanja, otvara, pomalo neuobičajeno, rubrika Drame s dvjema dramama koje, svaka na svoj način i nastajući na različitim temeljima i pobudama, propituju neke od ljudskih preokupacija. Dok će drama Radovana Marušića, Let iznad sarajevskog gnijezda, fragmentarno strukturirana i nadahnuta realnom ratnom i poslijeratnom sarajevskom situacijom, kroz likove kao predstavnike različitih negativnih posljedica rata poput prostitucije, krijumčarenja ljudi, droge, govoriti o stanju grada i njegovih stanovnika zahvaćenih u kaos i izgubljenih u bezuspješnu traganju za ljubavlju, drama Elvisa Antića Vrata, smještena u imaginarni prostor predvorja smrti i s likovima koji su zakoračili u onostranost, bavit će se ponajprije temom ljudskih strahova. Izvedena kao završna predstava tečaja glume, drama u svojoj formi pored uobičajenih didaskalija nastoji detaljno zabilježiti glumačke postupke pa predstavlja zanimljiv prikaz obrnutog slijeda nastajanja — od izvedbe (improvizacije) do teksta.

U ovom su broju ponovo predstavljeni poetski radovi nekolicine suvremenih domaćih pjesnika, a zanimljivošću se ističe poezija talijanskoga pjesnika Giacoma Scottija, objavljena na talijanskom i u hrvatskom prijevodu Romana Karlovića, čime »Književna Rijeka« nastavlja praksu objavljivanja dvojezičnih opusa sukladnu, kako se ističe u uvodniku, kulturnome i civilizacijskom ozračju Rijeke i okolice.

Prijevodi stranih pisaca

Prozni blok donosi stilski i tematski raznolike tekstove. Pored predstavnika riječkoga književnog kruga Franje Matetića, koji se na zvonečkoj čakavštini prisjeća njegove matero zaveta, bolnog izricanja tuge nad neiizbježnošću prijateljeve smrti u tekstu Majstor i pila Davora Velnića, te efektnog poigravanja gramatičkim pitanjima i neobičnim motivima u humorističkim crticama Željka Maurovića, tu su i prijevodi stranih pisaca — pripovijest nešto starijeg datuma Zadnji buržuj ruskog književnika Aleksandra Kuprina (prijevod Jelena Zaričnaja) te kratke priče suvremenoga slovačkog pisca Václava Pankovčína (prijevod Davor Tanocki), no pravo je osvježenje prijevod dviju pripovijesti talijanskoga pisca Stefana Bennija (prijevod i pogovor Ljerka Car-Matutinović). Prozvan pirotehničkom prozom, Bennijev stil karakterizira dosjetljivo i nepredvidivo bježanje iz realnog u fantastično koje zahvaća širok raspon od začudnih situacija, nestvarnih i antropomorfiziranih likova, realiziranih metafora i drugih elemenata, proizašlih iz negiranja granice između mogućeg i nemogućeg, što u konačnici rezultira zabavnom, čitljivom i razigranom prozom kojom oslikava tragikomičnu sliku suvremenoga talijanskog društva, ali i globaliziranog svijeta uopće.

Pogled na ostale, već ustaljene rubrike, daje ovu sliku: izbor za esej domaćeg autora ovaj je put pao na Milana Zagorca, koji u svom ogledu o ludosti, povezujući vlastito iskustvo boravka u vojsci, spisateljske preokupacije, socijalnu sliku našeg društva, ali i događaje u svijetu, analizira ideju žrtvovanja sebe za viši cilj; riječka kazališna događanja prate Kim Cuculić, koja analizira premijere, te Tajana Gašparović s prikazom plesne predstave Europa pleše riječke skupine Trafik, dok će se na samom kraju ovog izdanja naći ostale recenzije i prikazi.

Bez većih iznenađenja i s već uhodanom kvalitetom, i ovaj broj izborom tekstova znači prinos književnom stvaralaštvu, a mala sugestija uredništvu bila bi da se osnovni biografski i bibliografski podaci nalaze uz svakoga predstavljenog autora, a ne samo uz neke, što bi pridonijelo informativnosti časopisa.

Ljubica Anđelković